Manipulacija političara u Crnoj Gori

Sposobnost manupulacije sa masama političare u Crnoj Gori decenijama održava u životu, a građane drži u zabludi. Čak se i nacionalna i vjerska osjećanja koriste kao sredstvo za manipulaciju, u zavisnosti od toga kada i koliko im donosi lične koristi. Od velikih Srba, neki su preko noći postali veliki Crnogorci i obrnuto, a od ateista vjernici, iako se tako nijesu osjećali.

Lažni političari su preplavili političku scenu i na veliko čuđenje predugo traju. Najveći zagovornici neustajanja na himnu ratnog zločinca Sekule Drljevića i nepristajanja na prisustvo skupovima na kojima je pozvan raspop Miraš Dedejić, odjednom su promijenili stav i sve prihvatili normalnim. Transformacije višedecenijskih nezamjenjivih političara i prelazak iz jedne na drugu stranu nije rezultat njihovog vjerovanja u bilo što, koliko potrebe da sebi obezbijede ličnu korist.

Žalosno je što narod više vjeruje onima koji lažu, nego onima koji govore istinu. Takav salto mortale za relativno kratak period najbolje svjedoči o tome ko nas je vodio i vodi i sa kim smo imali i imamo posla. Samo u državi poremećenog sistema vrijednosti veličaju se političari koji podnose ostavke da bi dobili veće funkcije, a niko ne primjećuje one koji to čine, a da za uzvrat ništa ne očekuju.

I kada smo ostajali bez radnih mjesta, gubili izbore ili kada su nas krali, a mi patili, oni se nijesu sjećali, jer su imali zagarantovane funkcionserske plate. Svoje pozicije su grčevito branili, a sudbinom glasača se kockali. Oni koji kao slijepci i dan danas idu za njima to smatraju mudrošću, a oni koji drže do sebe prevarom.

U narodu postoji uvjerenje da nikada odijelo nije bilo gospodin, niti haljina dama. Karakter je luksuz koji mnogi ne mogu sebi ni drugima priuštiti, a njega je sve manje. U stihovima jedne od najljepših crnogorskih pjesama “Još ne sviće ruјna zora”, stalo je vrijeme od posljednjih 50 godina. “Još ne sviće ruјna zora. Još ne trepti list sa gora. Ne čuje se glas slavuje. Zoru da najavi.”

No, na svu sreću u Crnoj Gori ima i onih koji razmišljaju kao nekada Hemingvej: “Kad ti posvetim pažnju i bezrezervno ti sve pružim, od tebe ne očekujem ništa za uzvrat, već samo tražim da se ne pokajem. Samo da se ne pokajem.” Sudbina Crne Gore se decenijama kreira iza zatvorenih vrata i suprotno volji građana. Nekada se po svoje mišljenje išlo u Komitete, danas u Evropsku uniju.

Zato je vrijeme da prestanemo biti posmatrači sopstvenog propadanja u režiji beskičmenjaka. Prelazak sa vladavine vođa na vladavinu pravila je veoma važan za funkcionisanje jedne države, a koliko će političari igrati prljavo umnogome zavisi koliko im mi to dozvoljavamo. Nije nepoznato da su na ovim prostorima redovi uvijek najduži kada se nešto dijeli.

Zato osmijesi naših političara na kapiji sjedišta Evropske unije više svjedoče o njihovoj nemoći, nego zadovoljstvu. Jer kada ste nemoćni da nešto uradite sami, onda vam lekcije dijele oni koji vijekovima nad malim državama treniraju strogoću. Narod koji zaboravi što je branio, vremenom izgubi i ono što je odbranio.

Ni jedna politička trgovina nije završena, a da se nije vratila kao bumerang. Zato bi bilo pošteno da naši političari makar jednom u životu budu iskreni i priznaju da su donosili pogrešne odluke i nametali nam pogrešne kadrove.