Institucionalni potresi u srpskoj policiji i ruska flota u sjenci

Institucionalni potresi u srpskoj policiji amortizuju se diplomatskim ratom protiv Crne Gore i desnim skretanjem studentskih blokada, dok za to vrijeme ruska 'flota u sjenci' koristi jadranske pukotine za zaobilazak sankcija.

Hapšenje i ekspresna smjena dugogodišnjeg načelnika Policijske uprave za grad Beograd Veselina Milića još jedan je u nizu institucionalnih potresa u Srbiji koji dodatno opterećuju ionako uzdrmanu vlast predsjednika Srbije i njegove Srpske napredne stranke (SNS). Hapšenje Milića ogolilo je duboke veze između vrha MUP-a i kriminogenih struktura. Povod za akciju bio je mafijaški incident od 12. maja u jednom restoranu na beogradskom Senjaku, gdje je, prema navodima istrage, Milić lično prisustvovao sastanku s licima iz podzemlja kada je izvršeno ubistvo (ili pokušaj ubistva) Aleksandra Nešovića Baje, saradnika bjegunca Dejana Stojanovića Keke. Umjesto da postupi po zakonu, privede osumnjičene i obezbijedi mjesto zločina, načelnik beogradske policije optužen je da je iskoristio funkciju kako bi aktivno pomogao izvršiocu (S. V. zvanom Boske) u prikrivanju dokaza, sklanjanju tijela ili oružja, te opstrukciji istrage, zbog čega je slučaj inicijalno vođen pod velom tajne kao “nestanak”.

Skandal oko policijskog šefa Milića uzdrmao je političku i sigurnosnu scenu Srbije, pokrenuvši lančano hapšenje ukupno deset osoba, među kojima su još tri policijska službenika, dok su saslušanja proširena i na druge bivše visoke funkcionere Uprave kriminalističke policije (UKP). Dok profesionalna javnost i bivši pripadnici MUP-a ukazuju na to da je ovo konačni dokaz 'totalne kriminalizacije države' i urušavanja institucija, s obzirom na to da je Milić godinama važio za nedodirljivog 'trećeg čovjeka' policije i bliskog saradnika političkog vrha, zvanična vlast pokušava da amortizuje štetu. Predsjednik Vučić i v.d. direktora policije Dragan Vasiljević javno insistiraju na narativu o 'apsolutnom profesionalizmu' i poručuju da 'pojedinac neće biti jači od institucije', nastojeći da hapšenje prikažu kao dokaz da nema zaštićenih, iako događaj nedvosmisleno otvara pitanje sistemske odgovornosti i kontrole nad radom policijskih rukovodilaca u zemlji. Bolje bi im bilo da se nisu vadili. Jedan dnevni list, inače megafon vladajuće stranke, na naslovnoj stranici donio je vrišteći, a pritom znakoviti naslov, izvučen iz izjave samoga Vučića: “Policija više neće moći da štiti kriminalce”.

Nakon hapšenja i smjene Milića, Vučić je iskoristio javni prostor za oštre diplomatske optužbe na račun Crne Gore, tvrdeći da je odatle 'uvezla zlo' i narko-klanove (poput Škaljarskog i Kavačkog) koji 'pobiše pola Srbije'. Profesionalna javnost ocjenjuje ove izjave kao političku 'dimnu bombu' i hibridnu kampanju s ciljem skretanja pažnje domaćeg biračkog tijela s nezapamćenog skandala unutar srpskog MUP-a, gdje je policijski vrh optužen za prikrivanje mafijaškog ubistva i uklanjanje tijela. Dodatnu političku težinu ovim optužbama daje kontekst obilježavanja 20. godišnjice nezavisnosti Crne Gore, koju je Vučić javno bojkotovao uz poruku da bi ga bilo sramota slaviti taj događaj, dok istraživački novinari podsjećaju da su kriminalne mreže dvije zemlje potpuno isprepletene i da se crnogorski kriminalci u Srbiji ne bi nalazili da se u njoj ne osjećaju potpuno sigurno i zaštićeno.

Objava “Memoranduma” krovne grupe 'Studenti u blokadi' označava primjetno desno skretanje unutar studentskog pokreta u Srbiji, koji je prvobitno masovno mobilisao građane isključivo oko zahtjeva za procesuiranje odgovornih za korupciju i tragediju na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. Uvrštavanjem eksplicitnog stava da je Kosovo 'sastavni i neotuđivi dio Srbije' kao 'zajedničkog imenitelja svih njihovih nastojanja', akademci koji pretenduju na ulazak u političku utakmicu pokušavaju napraviti širi front i privući većinsko, nacionalno orijentisano biračko tijelo uoči potencijalnih izbora. Dok sami studenti kroz formu direktne demokratije na plenumima izbjegavaju imenovanje jasnih lidera i autora dokumenta, predsjednik Vučić je minimizirao njihov potez ocjenom da 'ništa ne razumiju', istovremeno dok analitičari i kritičari, poput profesora Žarka Koraća, upozoravaju da se radi o neoriginalnom upadanju u zamku kosovskog mita. Prema njihovom mišljenju, borba protiv aktuelnog režima pukim takmičenjem u 'jačem i iskrenijem nacionalizmu' ne nudi modernu političku alternativu, već samo kopira narative koji su na desnici utemeljeni još od Vidovdanskih protesta prošle godine.

Istraživanje koje je objavio Tirana Times osvjetljava kompleksnu mrežu takozvane 'flote u sjenci', a koju čini preko stotinu zastarjelih, često neosiguranih tankera nejasnog vlasništva. Kako je navedeno, te tankere Moskva koristi kako bi zaobišla zapadne sankcije i gornju granicu cijene nafte. Nalazi ukrajinske vojne obavještajne službe (HUR) pokazuju da su albanske teritorijalne vode i strateški lučki terminali, poput Porto Romana u Draču, postali tranzitne tačke za ove operacije. Brodovi najčešće primjenjuju taktiku manipulacije automatskim identifikacionim sistemima (AIS) – isključuju transpondere kako bi postali 'nevidljivi' na radarima ili lažiraju lokacije dok na otvorenom moru, daleko od očiju javnosti, vrše pretovar nafte s broda na brod. Na taj način se ruska nafta miješa s energentima drugog porijekla i formalno dobija 'čiste' papire prije nego što uđe u legalne distributivne tokove.

Geopolitički i bezbjednosni kontekst problema 'flote u sjenci' nadilazi same ekonomske sankcije i direktno zadire u pitanje hibridnog uticaja i hroničnih institucionalnih ranjivosti na Zapadnom Balkanu. Za Albaniju, koja je članica NATO-a i deklarativno u potpunosti usklađena sa spoljnom i bezbjednosnom politikom Evropske unije, prisustvo i operacije ovih tankera predstavljaju ozbiljan bezbjednosni i diplomatski problem. Ruska strategija se oslanja upravo na detektovanje najslabijih karika u lancu pomorske kontrole i pravnog nadzora u regionu kako bi održala vitalni finansijski priliv za rat u Ukrajini. Pored evidentnog političkog rizika i potencijalnog narušavanja kredibiliteta Tirane pred zapadnim saveznicima, ove netransparentne operacije starih i neodržavanih brodova sa sobom nose i ogroman rizik od ekološke katastrofe u Jadranskom moru u slučaju izlivanja nafte.