Bobi Frenk Čeri proglašen krivim za ubistvo četiri djevojčice crnkinje

Na današnji dan, 22. maja 2002. godine, bivši član Kju-kluks klana Bobi Frenk Čeri proglašen je krivim za ubistvo četiri djevojčice crnkinje. Ove djevojčice su poginule 1963. godine u eksploziji dinamita koji je on postavio u crkvi u Birminghamu.

Kju-kluks klan, koji je nastao na američkom jugu nakon Građanskog rata, počeo je kao tajno društvo posvećeno održavanju nadmoći bijele rase. Iako je danas od Klana bukvalno ostala samo uniforma među bijelim nacionalistima, vijek i po bio je vodeći glas netolerancije u SAD-u. KKK je prvi put nastao u južnim državama SAD-a odmah nakon Građanskog rata, 1861-1865. godine, i bio je tajno društvo posvećeno održavanju nadmoći bijele rase, što je podrazumijevalo osiguranje da novoemancipovani Afroamerikanci nikada ne bi mogli da pristupe političkim, građanskim ili ekonomskim pravima.

U ovom periodu, Klan je djelovao kao teroristička grupa: koristio je mučenje i ubistva (posebno linč), kao i ekonomsku prinudu, ne samo da bi kaznio pojedince koji su izgledali da izazivaju bijelu moć, već i da teroriše čitavu populaciju crnih ljudi. Njihov uspon velikim dijelom počivao je na izgradnji straha, a to su postigli tako što su ponavljali lažne optužbe. Nekoliko bijelih elita sa juga, koje su se suprotstavljale Klanu, obično su opravdavale neaktivnost tvrdeći da je to privatna, nedržavna organizacija siromašnog, neobrazovanog 'bijelog otpada', tako da su policija i sudovi bili nemoćni da ga kontrolišu. To je, naravno, bio lažan izgovor, a policija i šerifi često su se sastajali i priključivali Klan, osiguravajući da on može da djeluje nekažnjeno.

Oni koji su pravdali svoju neaktivnost u Klanu, tvrdili su da su njihove odore, haljine, kapuljače i maske onemogućile identifikaciju članova. Ovo takođe nije bilo tačno: u većini zajednica identiteti članova KKK bili su dobro poznati. KKK je sve do 1920-ih ostao ograničen samo na jug zemlje, kada je eksplodirao u masovni pokret u sjevernim državama. Ali ovaj 'drugi Klan' bio je drugačija zvijer. Njegov uspjeh u regionima gdje je crnog stanovništva još uvijek veoma malo, rezultat je pronicljivog strateškog poteza: dok je ostao tako rasističan kao i njegov predak, uskladio se sa anti-imigrantskim kampanjama i usredsredio je svoju demagošku netoleranciju na imigrante, katolike i Jevreje.

Bjela boja je tako postala autentični amerikanizam, iz kojeg su trajno isključeni ljudi druge boje. Ovaj KKK iz 1920-ih se isticao samo u intenzitetu i širini svog straha. Štaviše, eugeniku, koja je podijelila ljude na inferiorne i superiorne kategorije, mnogi akademski stručnjaci prihvatili su kao dobru nauku i zdravstvenu politiku i učila se u većini bioloških udžbenika iz tog perioda – pružajući 'naučnu' potvrdu za netoleranciju.

Glavna strategija KKK bila je izborna. Glasači Klana, izabrali su 16 američkih senatora, desetine kongresmena, 11 državnih guvernera i hiljade državnih i lokalnih zvaničnika; to su bili političari koji su otvoreno davali podršku Klanu, obećavajući da će povratiti Ameriku od 'vanzemaljaca', ali su ih i članovi Klana ucjenjivali da će ostati bez glasača. Milioni Amerikanaca, uključujući i bijele protestante, protivili su se Klanu. Ali njihove kritike prikazivale su pripadnike Klana kao neobrazovane, zaostale ljude, nepodobne i nesofisticirane. Međutim, optužbe su bile i lažne i kontraproduktivne, jer je većina članova Klana bila obrazovana, iz srednje klase a ne iz ruralne, a organizacija je napredovala u nekoliko velikih gradova kao što su Detroit, Los Anđeles, Portland.

Međutim, do kraja 1920-ih, Klan se dramatično smanjio, pa je sa čak 5 miliona članova spao na nekoliko stotina hiljada. Gubitak moći dogodio se iznutra: članovi su zamjerali stalnom zahtjevu za štabovima i drugim dažbinama u nacionalnom štabu, korumpirani lideri su bili uhvaćeni pijani ili su optuženi za pronevjeru. Njegov pad nije značio da su ideje Klana izumrle, a neki su se pridružili nacističkim grupama. Danas smo svjedoci oživljavanja većine Klanovih vrijednosti, a u njihovoj srži je tvrdnja da je jedna rasa (etnička grupa) autentična suština nacije.