Turizam u Crnoj Gori: Dvadeset godina između vizije i stvarnosti

Dvadeset godina nakon obnove nezavisnosti, Crna Gora danas više nije samo geografski mali prostor između planina i mora. Ona je prepoznatljiva turistička destinacija, zemlja čije su fotografije obišle svijet i čiji je slogan “Wild Beauty” postao mnogo više od marketinške fraze. Jubileji nijesu važni samo zbog slavlja – oni su prilika da se podvuče crta, sagledaju uspjesi i priznaju propuštene šanse.

Iz te perspektive, specijalista turizma, Petar Golubović, za Bankar ocjenjuje razvoj crnogorske strateške grane u protekle dvije decenije, odmjereno ali sa dozom kritike koja prepoznaje hronične slabosti i nužne zaokrete. Kada je Crna Gora 2006. obnovila nezavisnost, turizam nije bio samo ekonomska grana, već razvojna filozofija nove države. "Turizam je tada, gotovo bez stvarne alternative, definisan kao noseća razvojna grana i jedno od glavnih sredstava međunarodne afirmacije nove države", podsjeća Golubović.

Od luksuznih marina do planinskih sela, turizam je oblikovao savremeni identitet zemlje, ali je brzina razvoja često otvarala pitanje – da li se razvijamo planski ili stihijski? Strategija razvoja turizma iz 2008. godine bila je ambiciozna i jasna: Crna Gora je željela da bude mala, održiva i visokokvalitetna mediteranska destinacija. "Strategija je eksplicitno upozorila da se rast turizma ne smije zasnivati na uvećanju broja gostiju po svaku cijenu, već na povećanju vrijednosti turističkog proizvoda", naglašava Golubović.

Ipak, dvadeset godina kasnije, jasno je da je dio te vizije ostao nedovršen. Obala je pod snažnim pritiskom apartmanizacije, a sezonalnost ostaje jedna od najvećih slabosti sistema. "Izražen prostorni pritisak na obalni pojas, masovna apartmanizacija i visoka koncentracija smještajnih kapaciteta ukazuju da se, uprkos deklarativnom opredjeljenju za održivost, turistički razvoj odvijao parcijalno i reaktivno", ističe Golubović.

Uprkos strateškim opredjeljenjima, Crna Gora ni u 2026. godini nije postala cjelogodišnja destinacija. "Više od dvije trećine ukupnih noćenja i dalje se realizuje tokom jula i avgusta, dok ostatak godine ostaje nedovoljno valorizovan", ocjenjuje Golubović. Jedna od ključnih dilema crnogorskog turizma ostala je neriješena do danas – da li Crna Gora želi da bude premium destinacija ili destinacija masovnog prometa. "Rezultat je paradoks: Crna Gora raspolaže izuzetnim prirodnim i pejzažnim vrijednostima, ali ekonomski efekti turizma ne prate u potpunosti rast turističkog prometa", dodaje Golubović.

Ograničeni kapaciteti aerodroma jedna su od hroničnih slabosti turizma, a ljetnje gužve na Jadranskoj magistrali i nedovoljna povezanost predstavljaju usko grlo razvoja. "Razvoj aerodromske infrastrukture nije pratio rast turističke tražnje", upozorava Golubović. Bez obzira na izazove, crnogorski turizam pokazao je otpornost, ostajući konkurentan u regionalnom okruženju.

U poređenju sa Albanijom, koja bilježi ubrzan razvoj infrastrukture, Golubović smatra da to treba posmatrati kao signal da se konkurentska prednost ne podrazumijeva. "Vrijeme, početna prednost i prirodna ljepota nijesu trajna garancija uspjeha", dodaje on. Crna Gora svoju budućnost ne može graditi na brzini i masovnosti, već na kvalitetu upravljanja prostorom i identitetom destinacije.

Jedan od najvidljivijih problema jeste hronični nedostatak radne snage. "Turizam nije samo servis – on je prenos identiteta. Održivi turizam ne grade samo investicije, već lokalne zajednice, kultura i osjećaj pripadnosti prostoru", zaključuje Golubović. Najveća razvojna šansa u narednim decenijama leži u ruralnim područjima i na sjeveru zemlje, gdje se može razvijati autentičan, premium turizam. Golubović smatra da naredna faza razvoja mora biti zasnovana na znanju, a ne samo na rastu brojeva.

Dvadeset godina nezavisnosti donijele su i uspjehe i propuste. 2026. godina mora biti prelomna, poručuje Golubović, pozivajući na jasnu viziju koja će odrediti budućnost turizma u Crnoj Gori.