Dvije decenije od obnove nezavisnosti Crne Gore: Sloboda, nego što!

13. jul 1941. godine, djed Ivo, babin brat, jedan od partizana koji pokreće Trinaestojulski ustanak, zajedno sa 77 drugova zarobljava italijanski motorizovani bataljon nakon osmočasovne borbe na Košćelima. Ova pobjeda je jedna od najvećih nad fašizmom u okupiranoj Evropi. Nakon rata, djed Ivo postaje direktor Geneksa, a zatim Zdravlja Leskovac. Živi u Beogradu sa svojom suprugom, takođe partizankom, čije su ruke bile prekrivene nečitkim brojevima, simbolima njenog boravka u Aušvicu. Kao dijete, pamtim te brojeve, ali nisam znao njihovo značenje.

Kada sam sa 18 godina otišao u Poljsku i obišao Aušvic, suočio sam se sa strašnom stvarnošću. Na zidu su bile crno-bijele fotografije, a među njima i portret moje babe Sonje. Godinama kasnije, gledajući film 'Pejzaži otpora' iz 2021. godine, saznajem kako su logoraši podigli bunu protiv čuvara. U našoj porodici pričale su se svakodnevne anegdote, a ne herojske priče iz NOB-a. Mnoge od tih anegdota su me naučile vrijednosti slobode.

Sloboda koju su naši preci izborili nije pala s neba, već je plaćena velikim žrtvama. Tokom Drugog svjetskog rata, Jugosloveni su najviše krvarili, iznad milion ljudi. U Evropi, koja je kasnije izjednačila svoje oslobodioce i tlačitelje, mi smo dobili veliku državu. Naša generacija naslijedila je slobodu koju su oni izborili, ali smo istovremeno izgubili mnogo toga.

21. maj 2006. godine, djed Ivo, star i sporog hoda, najavljuje dolazak u ulicu gdje je rođen. Poziva potomke porodice Vujanović da ga dočekaju na Cetinju. Prilazi nam, pada na koljena i poljubi zemlju, ostajući mi zamrznut u tom činu. Tada smo svi vjerovali u nešto. No, dok se vraća sjećanje na to doba, shvatamo da je sloboda postala cijena glasa, a država pijaca.

Godina 2018. donosi nove izazove. U Podgorici se kupuju glasovi na izborima, a ja sam bio svjedok tih nezakonitosti. Njihova praksa je postala očigledna, a ja sam ponovo doživio kako izgleda demokratija u mojoj zemlji. Iako su izbori ponovo pokradeni, ja sam se borio da zabilježim istinu.

U 2025. godini, Vanja Ćalović okuplja tim protiv ekonomskih praksi vlasti koje prodaju resurse Crne Gore. Naša misija je da zaustavimo prodaju najljepših plaža. U tom trenutku svjedočim kako se čini sve da se zaštiti privatni interes na račun opšteg dobra. Generacija naših đedova ljubila je zemlju, a generacija naših očeva je bila razočarana.