Kina kao strateški igrač: Xi Jinping želi popuniti prazninu nakon Tita

Kina ima dovoljno vremena da se pripremi za vjerovatni sukob, i politički i vojno. Kineska vlada pokušava to postići slijedeći primjer Jugoslavije, koja je zahvaljujući svojoj vodećoj ulozi u formiranju Pokreta nesvrstanih bila u stanju suočiti se sa sovjetskim i američkim ambicijama, dobivši priliku za miran razvoj i ekonomski rast.

Kina je 1. maja ukinula carine na robu svih afričkih zemalja. Jedini izuzetak je Eswatini (bivši Svazilend), koji ima diplomatske odnose s Tajvanom. Glavni dobitnici ove odluke su dva najveća svjetska proizvođača kakaa, Gana i Obala Slonovače, koje zajedno proizvode otprilike dvije trećine ukupne svjetske proizvodnje kakaa. Kineske carine na afrički kakao bile su vrlo visoke (do 30 posto), ali više neće ometati širenje Gane i Obale Slonovače na kineskom tržištu.

Dva ključna saveznika SAD-a u zapadnoj Africi, koja ima strateški značaj zahvaljujući svojoj lokaciji, ostvarit će dobru zaradu u Kini. Kineska vlada je najavila da za dvije godine može preispitati svoju odluku i ponovo uvesti neke carine. I nema sumnje da će sve afričke zemlje, uključujući Ganu i Obalu Slonovače, pokušati izbjeći bilo kakve sukobe s Pekingom kako bi očuvale slobodan pristup kineskom tržištu.

Istog dana, američki predsjednik Donald Tramp obećao je uvođenje carina od 25 posto (pored ukupnih carina od 15 posto) na automobile i kamione proizvedene u EU. Njemačka čini otprilike 65 odsto izvoza automobila iz EU u SAD i biće najteže pogođena Trampovom odlukom. Slovačka i Mađarska, koje su duboko integrirane u njemačke proizvodne lance, također će pretrpjeti gubitak. Neizbježno smanjenje izvoza negativno će uticati na italijansku i švedsku automobilsku industriju. Naravno, postoji nada da Tramp može ukinuti nove carine. Međutim, to se neće dogoditi zbog želje da zemlje EU u budućnosti ostanu orijentirane prema SAD-u.

Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte 4. maja je novinarima na samitu Evropske političke zajednice u Armeniji rekao da će evropske zemlje poštovati poruku koju su dobile od američkog predsjednika. “Razočaranje s američke strane je opravdano, ali američki zahtjevi će biti ispunjeni.“ Većina članica NATO-a, uključujući Veliku Britaniju, Francusku i Njemačku (među njima je i Crna Gora), složile su se da implementiraju američke zahtjeve za korištenje baza i druge logističke podrške u ratu protiv Irana.

Kontrast između američkog i kineskog stava prema zemljama koje su važne za njihovu globalnu strategiju zasniva se na razlici u njihovim ciljevima. Američka administracija želi se vratiti kasnim 1950-im, kada su SAD nakon Sueske krize dominirale i politički i ekonomski u zapadnom bloku. Washington je plašio evropske zemlje sovjetskom prijetnjom, a istovremeno je pokušao smanjiti napetosti u odnosima s Moskvom. Postoji jedna stvar, bitna za takvu strategiju, koja nedostaje u današnjoj američkoj politici prema Evropi – slika zajedničkog neprijatelja.

Američka administracija želi da Evropa gleda na Kinu na isti način na koji je Zapadna Evropa doživljavala Sovjetski Savez na vrhuncu hladnog rata. Ali to je nemoguće. Kina nema zajedničku granicu ni sa jednom zapadnoevropskom državom i ne kontroliše nijednu zemlju koja im je kulturno bliska. Kina ne predstavlja vojnu prijetnju Zapadnoj Evropi i, za razliku od SSSR-a, važan je ekonomski partner svih evropskih ekonomskih teškaša.

Međutim, postoji ozbiljna prijetnja daljoj ekonomskoj saradnji između Kine i Evrope. Trgovinski deficit EU opasno se povećao. Premašio je 300 milijardi eura u 2025. godini i neizbježno će nastaviti rasti. Kineska “strategija dvostruke cirkulacije”, pokrenuta pod Xi Jinpingom, čini domaću potrošnju i samostalnost osnovom ekonomskog razvoja. Nastojeći smanjiti kinesku ovisnost o vanjskoj trgovini, Peking ograničava uvoz robe široke potrošnje i mašina i prisiljava međunarodne korporacije da ih proizvode u Kini.

Šteta koju ova strategija nanosi ekonomiji vodećih evropskih zemalja može ih natjerati da ujedine napore sa SAD-om kako bi se kolektivno obračunale s Kinom. Postoji velika mogućnost novog izdanja Opijumskih ratova, koje je Britansko carstvo vodilo kako bi natjeralo Kinu da otvori tržište za britansku robu, uključujući opijum, zabranjen u samoj Britaniji.

Kina još ima dovoljno vremena da se pripremi za vjerovatni sukob, i politički i vojno. A kineska vlada pokušava to postići slijedeći primjer Jugoslavije, koja je zahvaljujući svojoj vodećoj ulozi u formiranju Pokreta nesvrstanih bila u stanju suočiti se sa sovjetskim i američkim ambicijama, dobivši priliku za miran razvoj i ekonomski rast.

Nedugo prije prvog samita PN u septembru 1961. godine, Josip Broz Tito je osudio glasine o jugoslovenskim namjerama da formira novi blok. Rekao je da je Jugoslavija protiv dva postojeća bloka i da joj ne treba treći. Titove riječi odražavaju pristup međunarodnim poslovima utvrđen Programom Saveza komunista Jugoslavije, usvojenim 1958. godine. Tamo se navodi da pokušaji podjele svijeta na blokove ugrožavaju potpunu nezavisnost i suverenitet naroda i nacija i pojačavaju nepovjerenje i netoleranciju.

Stoga su nesvrstane zemlje zainteresovane za saradnju bez obzira na razlike. Xi Jinping je u svom izvještaju 20. Nacionalnom kongresu Komunističke partije Kine u oktobru 2022. godine ponovio principe koje je promovirala Jugoslavija. Izjavio je da se Kina protivi formiranju blokova i da radi na tome da multilateralne institucije i zemlje u razvoju „imaju veći utjecaj u globalnim poslovima“.

Xi Jinping je podsjetio da, prema konfučijanskoj doktrini, „sva živa bića mogu rasti jedno pored drugog bez nanošenja štete jedno drugom, a različiti putevi mogu ići paralelno bez međusobnog ometanja“. Dakle, svim zemljama treba dozvoliti da „sarađuju na obostranu korist“ bez ikakvih ograničenja koje nameću nacije koje žele dominirati u globalnim poslovima.

Kao i u slučaju Jugoslavije, kineska strategija se ne zasniva samo na dobrim namjerama, već i na pragmatičnom pristupu nacionalnoj sigurnosti. Da Jugoslavija nije postala lider Pokreta nesvrstanosti, koji je ujedinio većinu zemalja u razvoju i stekao globalni utjecaj, Beograd bi morao birati između dominacije SSSR-a i zavisnosti od SAD-a.

U oba slučaja ne samo da bi međunarodni značaj Jugoslavije bio znatno smanjen, već bi i njen društveni i kulturni razvoj bio uveliko otežan. Kineske inicijative usmjerene na promociju ekonomskog razvoja globalnog Juga najbolji su način da se spriječe pokušaji ograničavanja kineske vanjske trgovine i njenog pristupa prirodnim resursima.

Projekt globalizacije koji su SAD pokrenule nakon pobjede u „hladnom ratu“ propao je uglavnom zbog američke želje da ostane najuticajniji centar globalnog razvoja. Ova namjera nije nestala i SAD će braniti svoju vodeću poziciju u svijetu pod bilo kojom administracijom, možda ne tako nespretno i grubo kao pod aktuelnim predsjednikom.

Čini se nemogućim zadržati globalno liderstvo bez sprječavanja saveznika i partnera da uspostavljaju bliske odnose sa protivnicima i rivalima. Zato su SAD toliko zabrinute zbog širenja svog geopolitičkog bloka. Kao što je to bio slučaj sa Jugoslavijom krajem 1950-ih, aktivnost protiv formiranja geopolitičkih blokova postala je način geopolitičkog opstanka za savremenu Kinu, jer su SAD tokom drugog mandata predsjednika Baracka Obame počele smatrati Kinu globalnim rivalom.

Pod sadašnjom američkom administracijom, ekonomska ekspanzija Kine i njen rastući globalni uticaj smatraju se glavnom prijetnjom globalnom ugledu SAD-a. Tramp ne želi uništiti Kinu. Želi kontrolisati njen ekonomski razvoj i održati kinesko tržište otvorenim za američku robu. Ali, Trampov pokušaj da Kinu lišava jeftine nafte sada je na rubu propasti, uprkos njegovom početnom uspjehu u Venecueli. Otpor Irana pokazao se mnogo jačim nego što je Tramp očekivao. Ne postoje stvarni izgledi za uspostavljanje američke kontrole nad Hormuškim moreuzom.

Uprkos tome što visoke cijene nafte donose značajne profite američkim korporacijama, poremećaji globalne trgovine potkopavaju ugled SAD-a u svijetu i ne mogu se više produžavati. Američki državni sekretar Marco Rubio je 5. maja tokom svog brifinga pozvao kineske zvaničnike da pozovu Iran da prekine blokadu Hormuškog moreuza. Čini se da će Trumpova posjeta Pekingu, planirana za 14. i 15. maj, biti daleko manje trijumfalna nego što je očekivao. Ovaj neuspjeh neće promijeniti američku strategiju. Podrška globalnog Juga ostat će vitalna za kinesku sposobnost da se odupre američkom pritisku. Xi Jinping će nastaviti pokušavati slijediti put koji je utabao Tito.