Suštinske promjene i politička volja ključni za uspješnu reformu pravosuđa

Nezavisno, profesionalno i efikasno pravosuđe mora biti shvaćeno kao zajednički interes vlasti, opozicije, pravosudnih institucija i građana, ocijenjeno je u analizi Centra za demokratsku tranziciju (CDT) i poručeno da nijedna reforma neće biti uspješna bez jasne političke volje i suštinskih promjena.

Analiza koju je pisao advokat Siniša Gazivoda pripremljena je u okviru dijaloga koji CDT sa Institutom Damar pokreće povodom obilježavanja 20 godina nezavisnosti Crne Gore. U analizi se podsjeća da je reforma pravosuđa u Crnoj Gori započeta 2000. godine donošenjem Projekta reforme pravosuđa od strane Vlade ondašnje Republike Crne Gore.

“Na prvi pogled poređenje toga kako je pravosuđe izgledalo na početku reforme, a kako izgleda sada, vjerovatno bi se najbolje moglo opisati francuskom izrekom - plus ça change, plus c’est la même chose (što se više mijenja, to je više isto)”, piše u analizi. Navodi se da bi se to posebno moglo reći ako se to poređenje čini iz ugla koji je građanima najvažniji - dužina trajanja postupaka, povjerenje u pravosuđe, percepcija rezistentnosti pravosuđa na korupciju, politički i drugi uticaj.

„Ipak, pažljivijim sagledavanjem, u dosadašnjoj reformi desile su se i brojne izuzetno važne promjene“, piše u dokumentu. U analizi se navodi da se, od iskazivanja namjere za pristupanje Evropskoj uniji (EU), sticanja statusa kandidata za članstvo 2010. i započinjanja pregovora o pristupanju u junu 2012. godine, pa do danas, pravosudna reforma u najvećem dijelu planira i sprovodi kao dio procesa za ispunjavanje kriterijuma za članstvo u EU.

„Konkretnije, od otvaranja pregovora za poglavlje 23 - Pravosuđe i osnovna prava, te donekle za pregovaračko poglavlje 24 - Pravda, sloboda i bezbjednost u decembru 2013. godine, koncept reforme sprovodi se, više ili manje uspješno, u kontekstu pregovaranja“, dodaje se u analizi. U tom dokumentu se navodi da je Vlada u junu 2013. usvojila akcione planove za poglavlja 23 i 24, a zatim je u julu te godine Skupština donijela Amandmane na Ustav Crne Gore koji su uveli i značajne izmjene u pogledu pravosuđa.

Podsjeća se da je tada izbor predsjednika Vrhovnog suda i Sudskog savjeta prenijet u nadležnost Sudskog savjeta. „Propisana je kvalifikovana većina za izbor sudija Ustavnog suda, Vrhovnog državnog tužioca, izmijenjena je struktura Sudskog savjeta na način da više poslanici u Skupštini Crne Gore nijesu članovi Sudskog savjeta, već je povećan broj uglednih pravnika koje, u skladu sa izmjenama, Skupština bira kvalifikovanom većinom“, piše u analizi reforme pravosuđa.

Navodi se da je izbor državnih tužilaca, osim vrhovnog državnog tužioca, u potpunosti prenijet u nadležnost Tužilačkog savjeta. Ocjenjuje se da političke promjene iz ljeta 2020. godine i njihove određene reperkusije ne mogu da se izostave ni iz najkraće kontekstualizacije pravosudne reforme. U analizi CDT-a se navodi da su reforme koje su uslijedile uticale i na kadrovski sastav pravosudnih institucija.

„Ove promjene doprinijele su jačanju odgovornosti u sistemu i dovele do toga da se na optuženičkoj klupi u ovom trenutku nalaze veoma istaknuti predstavnici pravosuđa od kojih su neki bili i nosioci same pravosudne reforme, iako za sva lica za koja je postupak još u toku i dalje važi pretpostavka nevinosti“, piše se u analizi. Međutim, kako se navodi, činjenica da su neki od njih sa čelnih pozicija u pravosuđu i organima za sprovođenje zakona prešli na optuženičke klupe u svakom slučaju upućuje na tektonske potrese i promjene u pravosudnom sektoru.

U analizi se ocjenjuje da ti slučajevi predstavljaju možda i najveći izazov za sudstvo u njegovoj dosadašnjoj istoriji. „Sudovi moraju da pokažu da su nepristrasni i nezavisni i od tih pojedinaca kojima sude, ali i od političkih centara moći koji očekuju ovakav ili onakav ishod postupka, kao i od očekivanja opšte javnosti, te da pri tome obezbijede pravo na pravično suđenje svim okrivljenim licima“, piše u analizi. U tom dokumentu je ukazano da sam postupak mora biti sproveden u razumnom roku, kako zbog prava okrivljenih, tako i zbog efikasnog sprovođenja pravde.

Ističe se da nijedna reforma neće biti uspješna bez jasne političke volje i elementarnog društvenog konsenzusa i suštinskih, a ne samo formalnih promjena. „Nezavisno, profesionalno i efikasno pravosuđe mora biti shvaćeno kao zajednički interes svih – vlasti, opozicije, pravosudnih institucija i građana”, zaključuje se u analizi reforme pravosuđa od obnove nezavisnosti do danas.