Država obavezna da isplati 3.000 eura o. Predragu Šćepanoviću

Još jedna tužba zbog afere „Portal Udar“ dobila je epilog. Naime, Viši sud u Podgorici je odbacio žalbe Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore i potvrdio presudu Osnovnog suda kojom se obavezuje država da svešteniku Predragu Šćepanoviću isplati 3.000 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, zbog povrede prava ličnosti – prava na psihički integritet, prava na čast, prava na ugled i prava na dostojanstvo.

Kako piše u presudi u koju je Gradski portal imao uvid, Viši sud je u vijeću sastavljenom od sudija Vojislavke Vuković Goločevac, kao predsjednice vijeća, Ane Bečanović i Milorada Marotića, kao članova vijeća, odbio svaku žalbu kao neosnovanu. „Iz stanja u spisima predmeta proizilazi da je dana 29.08.2020. godine od strane portala Udar, koji je koristio nacionalni domen .me (udar.me) objavljen tekst sa natpisom 'Evo gde ide novac od donacija vernika, sveštenici Perković Ognjen, Šćepanović Predrag i Dragović Predrag glavni za plaćanje birača! Pozivaju da se glasa i za listu 'Crno na bijelo', ako neće za Krivokapića i Bečića', pa je tako isti optuživao za krivično djelo teška djela protiv izbornih prava iz čl.194 st.1 u vezi čl.186 Krivičnog zakonika Crne Gore, za koje je zaprijećena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina“, navodi se u presudi.

Takođe, sud naglašava i činjenicu da Ministarstvo kulture i medija (ranije Ministarstvo kulture) nije preduzelo mjere prema elektronskoj publikaciji – portalu „Udar“ na način što bi onemogućilo dalje objavljivanje sadržaja, te utvrdilo vlasnika i lica koja su uređivala ovaj portal. „Nadležno ministarstvo je u vrijeme osnivanja portala bilo džno utvrditi identitet lica koji je osnivač istog, što znači da je nakon javnih objava da je evidentirano postojanje neregistrovanih portala, imalo obavezu da obezbijedi poštovanje zakona, u smislu pokretanja postupka izricanja novčanih kazni u slučajevima, između ostalog, neobjavljivanjem sadržaja impresuma medija – čl.60 Zakona o medijima, a tužena ni u vrijeme objavljivanja spornih tekstova nije preduzimala bilo kakve aktivnosti u cilju otkrivanja identiteta osnivača/vlasnika sporog portala, tako da je nečinjenjem tužene, tužiocu onemogućeno da zaštitu povrijeđenog prava ostvari od odgovornog lica-osnivača medija (čl.24 Zakona o medijima), zbog čega postoji jasna uzročno-posljedična veza između nečinjenja tužene i nastale posljedice po tužioca, što čini tuženu pasivno legitimisanom u ovoj pravnoj stvari“, ističe se u presudi.

Prema navodima Višeg suda, nasuprot neosnovanim žalbenim navodima, Osnovni sud je pravilno postupio kada je našao da u konkretnoj pravnoj stvari postoji odgovornost države za prouzrokovanu nematerijalnu štetu, jer ista, preko nadležnog Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija (ranije Ministarstva kulture), nije vršila povjerene joj funkcije u smislu čl.59 st.3 i čl.60 Zakona o medijima, budući da nije preduzela mjere prema elektronskoj publikaciji – portalu „Udar.me“ na način što bi onemogućila dalje objavljivanje ove elektronske publikacije, te utvrdila vlasnika i lica koja su uređivala njen sadržaj.

Podsjećamo, Portal Udar je uoči izbora 30. avgusta 2020. godine targetirao bivše vojne i policijske funkcionere, sveštenike, civilne aktiviste, političare i novinare, označavajući ih kao navodne špijune i saradnike raznih službi. Prestao je sa radom dan nakon što je bivši režim izgubio izbore krajem avgusta 2020. godine. Mnogobrojne tužbe rezultirale su osuđujućim presudama i materijalnim obeštećenjima.