Srbima u zapadnom svijetu najviše smeta njihovo porijeklo

Da istina o nekim dešavanjima i ličnostima na političkoj sceni Crne Gore ne bi isplivala na površinu mnogo kasnije u vidu leša, od velike je važnosti na vrijeme raskinuti sa onim praksama, kojima se zarad ličnih interesa nastoji urušiti svaka nada da Crna Gora konačno može pobijediti ostatke režima, koji je decenijama rušio njene temelje.

Pohovanje porijekla, duha i pripadnosti, Crnu Goru je vijekovima održavalo vitalnom. Na našim prostorima često smo plaćali nečije kopije. Ukoliko nijesmo svoji, onda smo na putu gubljenja identiteta. Nužno je koristiti iskustva i demokratske domete razvijene Evrope i svijeta, ali ne preko samosatiranja. Ignorisanje tri bitne kategorije porijekla, pripadnosti i duha, posredno postajemo nešto hibridno, otuđeno i spoljašnje, a hibridi ne ostavljaju potomstvo.

Iz ove tri odrednice nikla je etika Marka Miljanova, koja se temelji na pravdi, istini, čojstvu i junaštvu, poštovanju porijekla, duha pripadnosti i čuvanju drugog od sebe. Zato je Markova etika postala naša etika. Na pobrojane vrijednosti, koje su trajne civilizacijske etičke kategorije, izgleda da se danas u Crnoj Gori gleda kao na rudimente arhaičnog crnogorskog mentaliteta, a ne na ono što one jesu. Tako izgleda da veličine naših predaka ostaju bez potomaka.

Na tim osnovama se prave podjele na europejce i retrogradne. Oni koji drže do identiteta se proglašavaju retrogradnim. I zbog toga otvorene su mogućnosti lakše manipulacije, preispitivanja porijekla, uvođenja nekih posebnosti, od jezika do vjere i simbola, čime se jedni svjesno, a drugi nesvjesno odvajaju od srpskog korpusa, odnosno našeg identiteta. Ako pristanemo da nam na ovim i ovakvim pitanjima zaspe savjest, trag će nam se utretiti i više nećemo imati iz čega vaskrsnuti.

Srbima u zapadnom svijetu, a naročito u regionu, najviše smeta njihovo porijeklo. Kada bi zapadni svijet mogao izbrisati iz glave srpskog naroda njegovo porijeklo, to bi smatrao svojim najvećim uspjehom, jer narodi koji nemaju svoje porijeklo ma koliko teritorijalno i ekonomski bili moćni ne mogu se pomiriti sa činjenicom da pripadaju grupi onih koje nazivaju repom bez korijena. No, sva zla sa kojima živimo ne dolaze samo sa strane. Ona se sve više primaju i u našim redovima.

Na ovim prostorima je oduvijek bilo i onih kojima je bilo lako da izda, da se preobraze, ali i da trguju foteljama na odlaganju rješavanja identitetskih pitanja. Da u borbi za vlast nijesmo izdavali, prodavali i ubijali naše najbolje sinove, niko na svijetu nam ne bi bio ni do koljena. Taj dio naše istorije u kojem smo jedni na druge kidisali ostavio je duboke tragove, sa kojima ćemo još dugo živjeti. Danak u krvi iz romana 'Na Drini ćuprija', nobelovca Iva Andrića, traje do današnjih dana. Nekada sa manjim, nekada sa većim intenzitetom, ali uvijek sa istim ciljem, da se tiho i postupno izvrši potpuna asimilacija identitetskog bića građana Crne Gore. Umjesto oružanom silom, danas se to radi kroz ekonomsko iscrpljivanje, ucjene i pritiske izvana i iznutra.

Samoo političari i ljudi opijeni sebičnim političkim marketingom i zadatih ciljeva ovo neće da vide. Vilijam Šekspir je u svom sonetu 66 proricao današnje vrijeme i svijet, a mi još uvijek nijesmo prepoznali ko su savremeni ljudojedi koji pred našim očima uništavaju svijet. U državi gdje je sve politika i gdje je više političara nego poljoprivrednika, dokoni ljudi se više bave perifernim nego suštinskim temama. Zato se uporno komentarišu neke nebitne teme, a ne teme od sudbinskog značaja za građane. To što političari lažu narod, to izgleda smiješno, ali to što im narod i pored svega u ovolikom broju vjeruje, to se zove tuga. Sve vrijedno što smo imali uzeli su, a da nas nijesu pitali.