Trampu ističe rok za vojnu operaciju

Donald Tramp se rado predstavlja kao snažan predsjednik koji svoja Ustavom definisana ovlašćenja koristi do krajnjih granica. Kao vrhovni komandant oružanih snaga SAD, može da započne vojnu operaciju, ali je obavezan da formalno obavijesti Kongres u roku od 48 sati. U slučaju rata sa Iranom, to je učinio 2. marta. Sada se približava drugi rok: operacija bez saglasnosti Kongresa može da traje samo 60 dana, a taj rok ističe 1. maja.

Ako do tada ne dođe do pregovaračkog rješenja između Vašingtona i Teherana, predsjednik mora da preduzme nove korake kako bi dalje legitimisao vojnu operaciju protiv Irana. Trampu, koji u svom drugom mandatu često upravlja dekretima zaobilazeći parlament, ostaje nekoliko opcija. Način na koji su u slučaju rata raspodijeljena ovlašćenja između Kongresa i predsjednika propisan je takozvanom Rezolucijom o ratnim ovlašćenjima (War Powers Resolution), koja je donijeta 1973. godine.

Rezolucija se smatra poukom iz Vijetnamskog rata, a osnivači SAD su u Ustavu jasno definisali nadležnosti u slučaju rata: predsjednik je vrhovni komandant oružanih snaga, ali rat može da objavi samo Kongres. Danas su formalne objave rata izašle iz upotrebe – posljednju je Kongres donio 4. juna 1942. godine protiv Bugarske, Mađarske i Rumunije.

Rezolucija o ratnim ovlašćenjima garantuje Kongresu pravo suodlučivanja i u savremenim sukobima bez formalne objave rata, dok se predsjedniku ostavlja određeni prostor za djelovanje. Predsjednik SAD može, u skladu sa zakonom, jednom da produži rok od 60 dana za dodatnih 30 dana, što bi moglo biti neophodno za uredno povlačenje trupa. Stormi-Anika Mildner, direktorka njemačkog ogranka instituta Aspen, smatra da će Tramp iskoristiti dodatnih 30 dana, uz obrazloženje napretka u sukobu.

Prema navodima Njujork tajmsa, Tramp bi mogao da tvrdi da se pravilo o roku od 60 dana ne primjenjuje. Njegov prethodnik Barak Obama je 2011. godine, tokom vazdušnih udara u Libiji, tvrdio da se ne radi o trajnim borbenim dejstvima. Predsjednici su u pravilu tražili podršku javnosti i Kongresa prije većih vojnih akcija, što Tramp nije učinio prilikom napada na Iran, što su opozicioni demokratski poslanici pokušali da iskoriste.

Od marta su u Kongresu održana pet glasanja o rezolucijama koje su trebale da ograniče Trampove poteze, ali su propale zbog republikanske većine. Mada Kongres ima samo ograničene mogućnosti da okonča rat, efikasan instrument bi bilo obustavljanje finansiranja vojske. Međutim, to je politički teško izvodljivo.

Međuizbori za Kongres, koji se održavaju 3. novembra, predstavljaju priliku da birači kazne politiku predsjednika. Mnogi republikanci već preispituju svoje buduće glasanje, a Džon Kertis, republikanski senator iz Jute, jasno poručuje da neće podržati trajnu vojnu akciju bez odobrenja Kongresa. Politički je lakše glasati protiv rezolucija o okončanju rata nego aktivno odobriti njegov nastavak, što donosi odgovornost za troškove i rizike operacije. Pritisak na predsjednika da pronađe rješenje koje će mu omogućiti da sačuva politički obraz je ogroman, posebno zbog visoki troškova života i rasta cijena goriva usljed rata sa Iranom.