Birokratija kao prepreka razvoju u Baošićima

Slučaj hotela u izgradnji u Baošićima firme „Carine“ je primjer neefikasnosti opštinskih i državnih funkcija zarobljenih u kanđžama prljave politike. Steklo se tu dosta nesrećnih faktora. Sa jedne strane investitor megaloman koji se „vješto“ prilagodi svakoj vlasti, od one Mugošine u Podgorici do ove Katićeve u Herceg Novom. Sa druge, nesposobne opštinske i državne garniture, koje daleko više drže do očuvanja svoje koalicione vlasti i pojedinačnih interesa nego do nužnih preduslova za razvojne projekte.

Tako je planska dokumentacija uvijek bila na repu akcije i Opštine i Države. Još u februaru 2016. godine, tadašnja predsjednica opštine Nataša Aćimović donosi odluku o izradi DUP-a Baošića. U odluci se navodi eksplicitno obaveza osiguranja mjera za zaštitu kulturnih dobara u skladu sa uslovima Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Nažalost, izrada plana nije ni pokrenuta, a već naredne godine se usvaja famozni Zakon o prostornom planiranju i izgradnji ministra Radulovića koji opštinama oduzima pravo izrade planske dokumentacije uz obrazloženje da će Ministarstvo brže raditi planove i bez korupcije.

Epilog je vidljiv naročito u Herceg Novom. Od tada nije urađen nijedan DUP za Herceg Novi, a izmjena PUP-a je usvojena nakon četri godine rastezanja u junu 2025. godine i isti se mora usklađivati sa novim propisima. Prostorni plan Crne Gore je takođe usvojen tek u junu 2025. godine. Dakle, ispravno je zaključiti da su UT uslovi za izgradnju hotela u Baošićima iz 2019. godine izdati u interregnumu tj. manjkavosti planskih dokumenata.

Zato je odgovorna i Država i Opština koja se od 2017. godine nije „sjetila“ da zatraži od Ministarstva odobrenje za izradu DUP-a Baošića, Sutorine itd. Jedno je ipak nesporno: zaštita životne sredine i kulturnih dobara je uvijek bila imperativna. Dakle, investitor koji je spreman „gaziti preko mrtvih“ i pred kojim su sve vlasti snishodljive, čudi se što mu svi ne aplaudiraju na novim radnim mjestima uz nesnosnu gužvu i infrastrukturne probleme u najavi, kao i „povećanju“ kopnene obalne površine u Boki.

Uostalom, taj recept je već isprobao sa hotelima „Park“ i „Kumbor“. Slušajući gradonačelnika Katića na RTHN, ostao sam zaprepašten. Iako nisam sumnjao u njegovu „učinjenost“ čovjeka iz naroda, znao sam da mu je očuvanje koalicione vlasti uvijek bila primarna stvar. Znao sam da je olako postavljao skromne i poslušne kadrove na izvršne funkcije, uključujući javna preduzeća.

Znao sam da se nije naročito brinuo zbog višegodišnje katastrofalne sanacije otpada na Dugonji, što je rezultiralo ekoincidentom u ogromnom požaru 2020. godine i velikim troškovima odvoza otpada na barsku deponiju. Znao sam i za toleranciju nezakonite primjene opštinske odluke o lokalnim objektima od javnog interesa u slučajevima postojećih nelegalnih objekata.

Znao sam i da se zbog usporenog reagovanja kasno primjetila katastrofalna kamena podloga u Njegoševoj ulici, za koju će trebati dvijesto godina da se izliže do podnošljivosti za pješake namjernike. Znao sam da neće podržati lokalnu manifestaciju povodom dana nezavisnosti Crne Gore (iako sam glasao za zajedničku državu, podržavam Dan nezavisnosti Crne Gore).

Štošta sam znao, naravno, i za razna dobra djela, ali ipak nisam očekivao da će gradonačelniku biti svejedno što se zatrpava skoro četrnaest hiljada m2 bokeške obale, koja, ipak, nije samo novska. Pa eto, ako sam ga razumio, rodilo se treba ga ljuljati! Neka se, dakle, istražni organi pozabave kako je, iako sve po zakonu, PUP aminovao nelegalnu dogradnju od dva sprata hotela.

Neka organi istraže, iako je sve po zakonu, kako je uz ćutanje Uprave za zaštitu kulturnih dobara izdata građevinska dozvola, te kako je, iako po zakonu, nastavljena izgradnja sedmicama nakon rješenja Uprave o zabrani gradnje. Iako pošten čovjek Katić se nije znao, ili htio, oduprijeti političkoj birokratiji. Posljedice su očigledne.

Slaven Radulović, koji je bez ikakvih znanja iz oblasti urbanizma i prostornog planiranja upao na ministarsko mjesto u možda najvažnijem Ministartvu sa stanovišta razvoja Crne Gore se sa Katićem zalagao za dovršetak kriminalnog zatrpavanja mora u Baošićima, a lako je pretpostaviti i za aminovanje nelegalne dogradnje dva sprata hotela kroz PUP. Ostaje zaključak: birokratija je čudo! Lako se uvuče pod kožu, a onda se brani po principu svi su krivi, samo ja nisam. Tamo gdje vlada partokratija i birokratija javni interes će neminovno trpiti.

Inače, Demokratama i Novskoj Listi je lako bilo od 2022. do 2025. godine „plivati“ na odličnom opštinskom budžetu za koji njihovi kadrovi nemaju praktično nikakvih zasluga. Da je Crna Gora pravna država u punom smislu te riječi, Lipci i Bošići se nikada ne bi desili. Ne bude li ovaj put adekvatnih sankcija, desiće se opet.