Koji Jakov govori istinu: Ministar iz 2021, turista iz Miločera 2023. ili predsjednik iz 2026?

Ministar Jakov Milatović suočava se sa pitanjima o svom ponašanju tokom korišćenja Kraljeve plaže u Miločeru 2023. godine. Javnost ima pravo da zna da li je predsjednik istu pravnu i etičku osjetljivost imao kada je koristio ovu plažu, čija cijena korišćenja jednog seta iznosila oko 200 eura.

Važno je da predsjednik odgovori koliko je osoba tada koristilo plažu, koliko dana, koliko setova, ko je snosio trošak i da li je sve plaćeno lično ili preko Kabineta predsjednika. Dopis Kabineta predsjednika Milatovića upućen zaštitnici imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojani Ćirović, koji traži pravnu analizu poravnanja u slučaju Svetog Stefana, otvara više političkih nego pravnih pitanja.

Postavlja se dilema da li je taj dokument pisan uz uvid u zvaničnu Vladinu informaciju o arbitražnom postupku, objavljenu 2. aprila, koja pokazuje da su u proces pregovora bili uključeni svi relevantni akteri, uključujući i instituciju kojoj je dopis adresiran. Kabinet predsjednika traži odgovore od subjekta koji je već učestvovao u njihovom definisanju, što dovodi u pitanje motiv ovog dopisa.

U Vladinom dokumentu izričito se navodi da su 'u pregovorima o poravnanju bili uključeni i predstavnici Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, Opštine Budva, ali i Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore'. Ovim se relativizuje potreba za naknadnim utvrđivanjem činjenica i pravne utemeljenosti.

Dopis Kabineta predsjednika djeluje kao kucanje na otvorena vrata, jer se većina pitanja odnosi na aspekte koji su već obrađeni u Vladinoj informaciji. U dokumentu se jasno konstatuje da je poravnanje komplementarno pravnoj poziciji države u arbitraži, a vlada naglašava da bi okončanje arbitražnog postupka otvorilo vrata za ponovo otvaranje kompleksa, što bi donijelo direktne ekonomske efekte.

Međutim, ne može se zaobići ni politička odgovornost Milatovića. Arbitraža je pokrenuta 2021. godine, dok je on bio resorni ministar. Tada je, umjesto političkog populizma, trebalo pregovarati sa investitorom i pokušati spriječiti scenario koji je državu koštao pet godina zatvorenog hotela. Zašto Vlada danas pokušava da riješi ono što nije urađeno 2021. godine?

Postavlja se pitanje kojem Jakovu građani treba da vjeruju: Jakovu iz 2021. godine, kada su potezi tadašnje vlade doveli do arbitraže; Jakovu iz 2023. godine, koji je ljetovao na Kraljevoj plaži; ili Jakovu iz 2026. godine, koji sada traži pravnu analizu poravnanja? Javnost ima pravo da zna o njegovoj pravnoj i etičkoj osjetljivosti tokom korišćenja Kraljeve plaže.

Milatović je, prema ranijim slučajevima, znao da ulazi u sukobe sa investitorima, a insistiranje na izostanku pravne analize ostavlja utisak političke konstrukcije. Pitanje je zašto se problematizuje proces u kojem su učestvovale nadležne institucije, uključujući onu kojoj je dopis upućen.

Retorika pojedinih političkih krugova, uključujući bivšeg premijera Dritana Abazovića, sve više liči na pokušaj kreiranja nepovjerenja prema investitorima. Takav pristup može imati ozbiljne posljedice po reputaciju Crne Gore kao investicione destinacije.

Poravnanje u slučaju Svetog Stefana ne predstavlja odustajanje od pravne pozicije države, već racionalan ishod koji omogućava zatvaranje spora i pokretanje ekonomskog potencijala. Ukoliko odgovor Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa bude pozitivan, predsjednik Milatović duguje javnosti objašnjenje da li će prestati sa političkom kampanjom koja šteti investicionom ambijentu.