Crnogorstvo ne može ugušiti ni jedna sila

Jovan Nikolaidis u svom tekstu za Antenu M ističe da crnogorska nacija neće biti ugušena nikakvom silom, ni srpskim trunjem. On naglašava da se Crna Gora danas nalazi u uzbučaloj i šporkoj vodi, te da je unutrašnja konfuzija među njenim redovima očigledna. Dvojnost karaktera, koju predstavlja kolebljivost crnogorskih vođa, vodi do izdajstva i kukavičluka, prekrivenih maglama kosovskog avetluka.

Nikolaidis primjećuje da Crnogorci i Srbi u Crnoj Gori često vole neaktivnost, jer ih sve drugo dovodi u podređen položaj. On kritikuje nedostatak truda i napora, te podseća na bljedilo kralja Nikole, koji je često koristio lirikovanje kao diplomatiju za unutrašnje potrebe. U tom kontekstu, ističe da je mudrost više prisutna u rečenicama Sule Kostadinova Radova Radulovića nego u mentalnim igrama Petrovića.

Nakon što se događaji slegnu, svi se povlače u svoje 'puževe nastambe', skrivajući se od antičke svjetlosti nekadanjeg Crnogorskog Zbora. Njegoš ostaje dostojan takmac Homeru i Volteru, iako se čini da ga prati neka kletva.