Rumen Radev pokušava da prekine politički zastoj u Bugarskoj

Bivši predsjednik i načelnik vazduhoplovstva Bugarske Rumen Radev na putu je da pobijedi na opštim izborima u nedjelju, uz obećanja da će se obračunati sa sveprisutnom „mafijaškom državom” za koju tvrdi da potkopava najsiromašniju zemlju Evropske unije. Pogođena stalnim političkim krizama i oslabljenim krhkim koalicijama, balkanska država od 6,7 miliona stanovnika postaje gotovo neupotrebljiva za upravljanje. Od 2021. godine imala je sedam premijera, nijedan nije završio puni mandat, a ovog vikenda se održavaju osmi izbori za pet godina.

Međutim, uopšte nije jasno da li će bivši pilot lovca MiG-29 Radev, skeptik po pitanju podrške Ukrajini i ulaska Bugarske u euro zonu ove godine, uspjeti da prekine ovaj zastoj. Prema anketi briselskog magazina POLITICO, njegov tek osnovani pokret „Progresivna Bugarska“ trebalo bi da osvoji samo 31 odsto glasova, što znači da će se suočiti sa istim problemima kao i njegovi neuspješni prethodnici u formiranju stabilne vladajuće koalicije.

Njegova politička agenda je takođe nejasna, a Brisel ima razloga za oprez. Radev je dugo zauzimao stavove bliske Kremlju po pitanju Ukrajine i nagovijestio da bi želio da uvozi rusku naftu. I pored obećanja da će se obračunati sa sveprisutnom korupcijom na visokom nivou, kritičari ističu da „Progresivna Bugarska“ privlači podršku stranaka sa sopstvenom problematičnom istorijom nacionalizma i korupcije.

Kao lider centrističke opozicije Asen Vasilev iz stranke „Nastavljamo promjene“ ranije ove godine pitao je novinare: „Da li on želi jaku Bugarsku u jakoj Evropi? Ili Bugarsku po Orbanovom modelu, koja djeluje kao trojanski konj unutar EU i blokira integracije?“ Radev je gradio svoj politički imidž oslanjajući se na svoje smjele pilotske vještine. Prije nego što je Radev krenuo u predsjedničku trku na izborima 2016. godine, služba za odnose s javnošću vazduhoplovstva intenzivno je promovisala njegove akrobacije u vazduhu na velikom aeromitingu.

U ovogodišnjoj kampanji za opšte izbore, promotivni video prikazuje ga u kokpitu svog MiG-29, dok opisuje vertikalno polijetanje. „Nevjerovatna snaga“, kaže dok ga pritiskaju G-sile. Nakon što je postao predsjednik 2017. godine, Radev je brzo nadoknadio nedostatak političkog iskustva, koristeći svoju vojnu pozadinu da izgradi imidž neustrašivog patriote koji nije uprljan partijskom politikom. Kao bivši general, često se poziva na svoje vojno obrazovanje kada govori o tome zašto smatra da Ukrajina treba da traži mir sa Rusijom.

Njegov veliki proboj došao je 2020. godine, tokom velike političke krize oko uticaja oligarha na državne tužioce. Taj sukob je izazvao velike ulične proteste tokom ljeta i pomogao Radevu da postane najpopularniji političar u zemlji. Tužilaštvo je upalo u predsjedničke kancelarije i nakratko privelo dvoje Radevovih saradnika, što je dodatno ojačalo njegovu reputaciju borca protiv zarobljene države. Dok je javni bijes rastao, izašao je pred okupljene građane jedne ljetnje večeri, podigao stisnutu pesnicu, osudio korupciju i pozvao „mafijaše“ da napuste izvršnu vlast.

Ta borba protiv korupcije nalazi se u središtu ovogodišnje kampanje, a ključno obećanje Radeva je da će „srušiti oligarhiju“. „Oligarhija je duboko ukorijenjena u društveni i ekonomski život zemlje. To je piramidalni sistem koji sistematski iscrpljuje društvo, dok kroz kontrolu institucija, partija, izbora, medija i biznisa osigurava svoju nekažnjivost“, rekao je prošlog mjeseca. „Ako se ovaj model ne demontira, svaki oblik upravljanja bio bi osuđen na propast”, poručio je svojim pristalicama u Sofiji.

Ta borba će ga suprotstaviti moćnim protivnicima. Njegovi glavni politički rivali su dvije bugarske političke teška kategorije, bivši premijer Bojko Borisov i Deljan Peevski, lider stranke DPS-Novi početak. Opozicioni političari tvrde da su obojica ključni nosioci oligarhijske duboke države, što oni odbacuju. I pored višegodišnjih spekulacija da će se kandidovati za premijera, Radev je tek u martu zvanično predstavio svoj projekat „Progresivna Bugarska”.

Iako Radev formalno ne vodi „Progresivnu Bugarsku“, on je njeno prepoznatljivo lice. Pokret okuplja šaroliku grupu političara bliskih njemu ili onih koji su promijenili lojalnost, a uključuje i vojne ličnosti, nove političare i bivše sportske zvijezde. Samo šest žena predvodi izborne liste u 31 izbornoj jedinici širom zemlje. „Njegovo lice je svuda, što je vjerovatno i najvažnije, jer niko drugi nije prepoznatljiv“, rekao je Dimitar Bečev, viši saradnik u Carnegie Europe.

„Progresivna Bugarska“ je privukla raznoliku grupu pristalica. Ankete pokazuju da je privukla dio birača krajnje desne proruske stranke Preporod. Ahmed Dogan, osnivač etničke turske stranke DPS i sada glavni rival Peevskog, takođe je izrazio podršku. VMRO, manja nacionalistička grupacija, formalno je podržala Radevov pokret. Ipak, program stranke nudi malo konkretnih detalja, a Radev nije jasno pozicionirao „Progresivnu Bugarsku“ na političkom spektru. Njegove ekonomske politike, na primjer, nose elemente i ljevice i desnice.

Tokom prethodnih sedmica Radev je bio u kampanji širom zemlje. Njegov tim na društvenim mrežama objavljivao je slike i video snimke punih sala i aplauza. Međutim, dao je samo dva intervjua tokom kampanje, jedan za javni servis i drugi za popularni YouTube kanal poznat po širenju dezinformacija i proruskih narativa. Njegov tim je odbio intervju za POLITICO. Bečev to tumači kao strategiju: „On drži karte blizu sebe“.

Borijana Dimitrova, direktorka agencije Alfa Research iz Sofije, dodaje: „Njegova strategija je da svoje izjave drži što neodređenijim kako bi birači mogli da čuju ono što žele da čuju… On pokušava da privuče birače i sa ljevice i sa desnice. Pokušava da igra sa svima“. Takav pristup bi mogao donijeti glasove u nedjelju, ali ona upozorava da bi se mogao obiti o glavu čim Radev dođe na vlast. Nazvala ga je „paradoksalnom figurom“, više polarizujućom nego ujedinjujućom kao predsjednik i, kao budući premijer, „svaštojedom, bez jasnih principa ili rješenja”.

Iako je Radev tokom kampanje ublažio prorusku retoriku, njegovi stavovi su se i dalje povremeno pojavljivali, uključujući i insistiranje na potrebi za jeftinom ruskom naftom. Kada je aktuelna privremena vlada krajem marta odlučila da potpiše desetogodišnji sporazum o saradnji sa Ukrajinom, Radev je to oštro kritikovao, optuživši kabinet da „nas uvlači u rat”.

Dimitrova navodi da je Radev očekivao „izborni cunami“ i da su njegovi saveznici govorili o osvojenih najmanje 120 od 240 poslaničkih mjesta. Međutim, ankete sada pokazuju skromniji rezultat. „Ne uspijeva da postigne podršku koju su on i ljudi oko njega očekivali“, rekla je. Ključno pitanje je šta će se desiti ako ne osvoji većinu. Reformistička koalicija „Nastavljamo promjene“ i „Demokratska Bugarska“ djeluje kao prirodan partner u borbi protiv korupcije. Međutim, ranije su se sukobljavali sa Radevovim taborom oko rata u Ukrajini, a njegova proruska retorika mogla bi biti neprihvatljiva njihovim glasačima.

Oštar zaokret ka Moskvi takođe bi razbio svaku koaliciju i narušio odnose Bugarske sa EU i NATO partnerima. „To nije dobitna strategija“, kaže Bečev. Ako bi ipak došlo do koalicije sa prozapadnim partijama, Bečev smatra da bi Radev mogao da ublaži svoje stavove o Ukrajini i prepusti partnerima da vode tu politiku. Dimitrova pominje još jednu mogućnost: „Mogao bi pokušati da formira manjinsku vladu, oslanjajući se na različite saveze po različitim pitanjima. Ali to zahtijeva veliku političku vještinu“. Dodaje: „Uskoro ćemo vidjeti da li je posjeduje”.

To otvara dublje pitanje da li ima vještine potrebne za taj posao. „Biti predsjednik je potpuno drugačiji opis posla od vođenja najveće stranke i sklapanja dogovora sa drugim partijama“, kaže Bečev. „Nijesmo ga vidjeli u takvoj ulozi. Ne znamo kako se snalazi, šta može, gdje su mu granice”. Ako Radev ne uspije da formira vladu, cijena će biti visoka. Politički analitičari upozoravaju da bi njegov „mesijanski oreol“ mogao brzo da nestane. „Mogućnost novih vanrednih izbora vjerovatno će oslabiti Radeva“, kaže Dimitrova. Bečev se slaže i upozorava da Radev „više neće imati auru autsajdera“. Bugarska je već viđala ovaj obrazac: spasitelj dođe, ne uspije da vlada, i ubrzo izgubi prednost novog lica koja ga je činila nezaustavljivim. Radev bolje od većine zna šta se dešava kada avion izgubi uzgon na visini.