Branko Ružić i Mojkovac

U Boga se nadam da kompjuterski kandidat „Tavistok“ Instituta iz Londona za najviše funkcije u Srbiji, Branko Ružić, nije potomak Ružića s Mojkovca! Naime, trojica njegovih prezimenjaka, Nikola, Arsenije i Jefto, na čelu Drobnjačkog bataljona, zajedno sa Uskočkim bataljonom, iz rezervi su dali odlučujući doprinos pobjedi Kolashinske brigade na Mojkovcu 1916. godine.

Kako je Radovan Bećirović Trebješki opisao te dijelove bitke: „…Ni drobnjačke čete ne uzmiču, Oficiri svi 'Na јuriš' viču Da Moјkovcu oslobode vrata, No im smeta njemačka granata, Po dvadest ih naјedno zagrće, Da se maјci ni јedan ne vrće. Mnogi јeči od rana i bola, Tu se rani Ružiću Nikola, Taј komandant drobnjačkiјeh četa Nit se zbuni, niti voјsku smeta, 'Napred', reče, 'viteški potomci, Danas slavu beru Crnogorci!'.“

Mojkovačka bitka jeste i biće jedinstven i najljepši spomenik bratstvene ljubavi i žrtve u istoriji srpskog naroda! Ovo podsjećanje nije bez smisla, čak i ako „kandidat“ Ružić nije potomak drobnjačkih vitezova, koliko da se vidi kakvih je pregalaca sa tim prezimenom nekada bilo, za šta su se borili i ginuli…

Pogotovo ako se radi o precima. Čak i neko s manje pameti od bivšeg ministra prosvete mogao bi da shvati naaroučenije i bez kolebanja odbije kandidaturu potomaka onih Germana koji su vođeni čudovišnom i dugotrajnom antisrpskom mržnjom tada stigli do Mojkovca. Uskoro ćemo znati o čemu se radi.

Pretpostavljam da i političke analfabete znaju da su izvjesni Jokić (kome se pridaje neočekivan značaj!) i Bodiroga, znaju da su u pitanju lažni kandidati sa zanemarljivom specifičnom političkom težinom, za najviše funkcije, kako bi se na njih istrošila predizborna municija „protupriječne strane”. Druga je stvar ako je spomenuti Ružić agent spavač, odnosno jedan od više hiljada inostranih sinekura, koji su u minulih godinu i po dana o jadu zabavljali Srbiju svojim svakodnevnim štetočinskim blokadama i raznovrsnim incidentima.

Zagrljaj i ljubljenje B. Ružića sa V. Đokićem na jednoj od blokaderskih šetnji u centru Beograda od prije godinu dana, ne isključuju takvu mogućnost. Mislim, inače, da planeri obojene revolucije nijesu imali plan „B” koji podrazumijeva osvajanje vlasti na izborima, kako se to upravo zbilo u Mađarskoj.

Računali su sa reprizom 5. oktobra od prije 25 godina, kada je u državnom udaru, uz „pomoć“ više stotina miliona dolara vlast osvojena na ulici. Otuđe njihove aktuelne muke sa „kadrova”! Ne može im se, međutim, poreći izvjestan uspjeh, jer su Srbiji, u “revoluciji koja teče”, što bi rekao Tempo, nanijeli teško mjerljive ekonomske i političke štete.

Plan je, očito, da je što duže drže u stanju nestabilnosti. Ovdje se neizbježno nameće pitanje: da li je ovo što nam se događa dio plana o razbijanju i nestanku Srbije iz Bratislave od prije 25 godina. Tada je, da podsjetim čitaoce, nakon tek djelimično uspješne agresije NATO pakta na skraćenu Jugoslaviju, zaključeno da se ona mora razbiti do 2030. godine i da su u tome sva sredstva dozvoljena?

Učesnici sastanka bili su – predstavnici NATO-a, američkog Stejt departmenta i država Evropske unije (valjda onih koje su nas zvjerski bombardovale). Nijesam primijetio da je ova svojvrstna zavjera protiv srpskog korpusa, bila kad i bilo gdje – opozvana! Mi smo, iznova na dugom putu ka EU, koja je, kako sam već rekao na ovom Portalu, odavno skrenula sa evropskog puta. Ili je to, možda, dio plana da se suprotstavimo njihovim monstruoznim zločinačkim namjerama?