Spriječiti relativizaciju ratnih zločina

Centar za građansko obrazovanje (CGO) upozorava da državne institucije nisu efikasne u sprječavanju relativizacije i negiranja ratnih zločina, što je posebno izraženo u Bosni i Hercegovini. Tokom novog PROUDCAST-a, Željka Zvicer je razgovarala sa Edvinom Kankom Ćudićem, koordinatorom Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), i Igorom Radulovićem, profesorom istorije iz Crne Gore.

Kanka Ćudić je naglasio da se u BiH danas otvoreno negiraju i minimiziraju ratni zločini iz 90-ih, a to se dešava bez ikakvih sankcija, što odgovara političkim elitama. “Kada napravite mural Ratku Mladiću u Banja Luci, onda tužilaštvo ne može da identifikuje ko se nalazi na tom muralu, iako je jasno da se radi o Ratku Mladiću,” objasnio je Ćudić.

On je dodao da relativizacija zločina dolazi i suptilno. Bošnjačka strana često ne priznaje zločine koje je počinila Armija BiH, nazivajući ih incidentima. Kao primjere naveo je Trusinu, Grabovicu, Uzdol i Kazane. “Na primjer, kada je riječ o Kazanima u Sarajevu, gdje su stradali Srbi, reći će se da je to bilo, ali je to vrijeme opsade. Tako se dolazi do situacije da, ako nije bilo opsade, ne bi bilo zločina na Kazanima,” rekao je Kanka Ćudić.

Igor Radulović je komentarisao da formalno obrazovanje doprinosi manipulacijama jer je često pristrasno. “Kada bi samo uzeli udžbenike u BiH iz tri različite sredine, vidjeli bismo da je interpretacija tih događaja potpuno različita,” naglasio je.

Kanka Ćudić je dodao da država može spriječiti negiranje zločina, navodeći smanjen broj negiranja genocida u Srebrenici nakon što je visoki predstavnik u BiH, Valentin Inzko, nametnuo zabranu negiranja kroz dopune Krivičnog zakona BiH. U Crnoj Gori, međutim, negatori prolaze nekažnjeno, a situacije se često izokreću, prema riječima Radulovića.

“Kad pomenete određeni zločin, to se često posmatra kao reakcija na neki drugi zločin. Tako se pravi paralela koji je zločin teži, što je nonsens,” istakao je Radulović. Kanka Ćudić je ukazao na problem autoviktimizacije, gdje sve etničke grupe žele biti najveće žrtve.

Radulović je naglasio da sudske presude međunarodnih sudova o zločinima iz 90-ih nisu adekvatno inkorporirane u javni diskurs. “Pitanje tranzicione pravde i suočavanja sa prošlošću je 30 godina na plećima civilnog društva, a nikada nije bilo dio političke agende,” ocijenio je.

Obojica sagovornika su saglasni da stabilna demokratija ne može postojati bez suočavanja sa prošlošću. Njihova ključna poruka mladim generacijama je da budu otvorenog uma i da istoriju treba sagledati iz različitih perspektiva. “Mene su kao novinara učili da nikad ne čitamo jedne novine, nego tri različite, jer onda tek možemo izvući zaključak što je istina,” zaključio je Kanka Ćudić.

Ovaj PROUDCAST je realizovan u okviru CGO projekta „Razumijevanjem prošlosti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde“, uz finansijsku podršku Evropske unije i UNDP-a.