Nova savezništva u ruskom komšiluku: Moskva gubi uticaj

Proces zamjene ruskog uticaja na postsovjetskom prostoru od strane drugih globalnih aktera (prije svega Kine, SAD-a, Turske i EU) bliži se svojoj završnoj fazi. Taj proces je započeo čak i prije raspada Sovjetskog Saveza, ali se znatno pojačao nakon aneksije Krima, a posebno nakon napada na Ukrajinu. Sada čak ni mala i relativno siromašna Jermenija, koja je ostala ekonomski zavisna o Rusiji, ne želi ispuniti njene političke zahtjeve.

Dana 7. aprila, Samvel Karapetian, ruski milijarder i pravi vođa proruske opozicije u Jermeniji, izjavio je da je Jermenija na ivici ekonomskog rata s Rusijom i da za to treba kriviti jermenskog premijera Nikola Pašiniana. Karapetianu je trebalo skoro sedmicu dana da reaguje na posjetu Pašiniana Moskvi 1. aprila. Možda je razlog Karapetianovog kašnjenja u odgovoru to što ga ruski predsjednik Vladimir Putin nije branio. Karapetian, koji je sada u kućnom pritvoru, optužen je za ilegalne finansije i podmićivanje birača. Očigledno je da bi Pašinian želio da ga strpa u zatvor na nekoliko godina.

I očekivalo se da će Putin zatražiti od jermenskog premijera da oslobodi Samvela Karapetiana, vođu jermenske opozicije. (U Jermeniji ne postoji druga politički značajna opozicija, osim proruske). To se nije dogodilo. Ruski predsjednik je samo izrazio nadu da će proruske stranke moći učestvovati na predstojećim parlamentarnim izborima 7. juna. Pašinian je odgovorio da sve stranke imaju jednake mogućnosti u Jermeniji, jer je to demokratska država. Rekao je i da nema nijednog jermenskog političara čija je aktivnost ograničena. Istina je. Karapetiana je za premijera nominovala stranka Snažna Jermenija, koju je osnovao u decembru 2025. godine. Međutim, njegova nominacija je u suprotnosti s jermenskim zakonom, koji svim osobama s dvojnim državljanstvom zabranjuje obavljanje izabranih funkcija. Dakle, zvanično se Karapetian ne može smatrati učesnikom jermenskog političkog procesa.

Zamjenik premijera Rusije Aleksej Overčuk, koji je zadužen za evroazijske integracije (drugim riječima, za držanje bivših sovjetskih republika pod ruskom kontrolom), bio je mnogo brži od Karapetiana u svojoj reakciji na Pašinianovu posjetu. Overčuk je 2. aprila dao ljutiti intervju za TASS, najveću rusku novinsku agenciju. Njegova iritacija Pašinianom se lako može razumjeti. Zahvaljujući odluci jermenskog premijera da postigne mirovni sporazum s Azerbejdžanom uz posredovanje američke administracije, Rusija, koja je više od trideset godina upravljala sukobom između Jermenije i Azerbejdžana, potpuno je zamijenjena SAD-om kao glavnim posrednikom.

Glavni instrument ruskog uticaja na Južni Kavkaz je uništen. Osim toga, Rusija je izgubila kontrolu nad važnim infrastrukturnim objektom. Zangezurski koridor koji povezuje kopneni Azerbejdžan s njegovom Autonomnom Republikom Nahčivan, odvojenom jermenskom teritorijom, postao je Trampska ruta za međunarodni mir i prosperitet (TRIPP). Rusija je kontrolisala Zangezurski koridor, pružajući garanciju da azerbejdžanska enklava s populacijom od 450 hiljada ljudi i siromašnom radnom ekonomijom neće biti lišena snabdijevanja.

U skladu s odlukom Jermenije i Azerbejdžana koju su podržale SAD, ruske odbrambene snage su povučene s jermensko-azerbejdžanske granice. Zangezurski koridor će ostati dio jermenske teritorije. Ali američke kompanije će imati ekskluzivna prava upravljanja razvojem 99 godina i njime će upravljati u skladu s jermenskim zakonom. Tursko-azerbejdžanska blokada Jermenije biće okončana nakon što se konačno zaključi mirovni sporazum, što je jedan od glavnih ciljeva Pašinianove vlade. Čini se da je američka administracija uvjerena da će se trajni mir između Jermenije i Azerbejdžana uspostaviti u bliskoj budućnosti.

To će omogućiti stvaranje direktne kopnene rute iz Evrope u Centralnu Aziju preko Azerbejdžana bez prelaska preko teritorija Irana ili Rusije, što je sada neizbježno. A kritični dio ove rute biće pod kontrolom SAD-a. Štaviše, Pašinian je u Moskvi predložio da se Kazahstanu prenese koncesija na jermenske željeznice, koje su Rusiji predate 2008. godine na trideset godina. Svoj zahtjev je objasnio poteškoćama u privlačenju međunarodnih investicija u razvoj željeznica.

Dajući takav prijedlog, Pašinian je razumno očekivao da on neće biti odmah odbijen, jer je iz vlastitog iskustva znao da Kremlj pokušava izbjeći direktan sukob s moćnim zemljama. U septembru 2023., Moskva nije učinila ništa da zaustavi ofanzivu koju je Azerbejdžan pokrenuo u Nagorno-Karabahu, regiji naseljenoj Jermencima, koju je Jermenija zauzela 1994. godine. Azerbejdžan je otvoreno bio pod Turskom zaštitom, koja je snabdijevala i obučavala azerbejdžanske trupe. Rusija, koja je postala kritično ovisna o uvozu tehnologije preko Turske zbog zapadnih sankcija, nije se usudila suprotstaviti Erdoganovim planovima.

U martu 2025. godine, kada je objavljeno da američka administracija pokušava da prekine mirovni sporazum između Azerbejdžana i Jermenije, Kremlj nije učinio ništa da sačuva svoju ulogu. Pašinian izgleda vjeruje da Rusija neće riskirati protiv povećanja kineskog prisustva na Južnom Kavkazu, što se može podržati predajom jermenskih željeznica Kazahstanu. Kremlj se možda neće usuditi odbiti takvu ponudu, posebno nakon što je javno iznesena.

Jermeniji je potrebna Kina kao saveznik umjesto Rusije, koja se pokazala potpuno neefikasnom u ratno vrijeme (Pašinian nije propustio priliku da na to podsjeti tokom razgovora s Putinom). Kinesko prisustvo u regiji će uravnotežiti povećanje uticaja SAD-a. Osim toga, za razliku od Rusije, Kina neće imati ništa protiv saradnje između Jermenije i EU, koju Kremlj pokušava ometati.

Jermenske željeznice, koje su sada nevažne, mogu postati značajan dio željezničke rute od Kine do Evrope, kada se ukine transportna blokada Jermenije. Rusija ih je zadržala pod kontrolom kako bi postale dio ovog projekta, kada se ukaže takva prilika. I sada, kada će se prilika konačno pojaviti, Jermenija zahtijeva da prenese kontrolu nad svojim željeznicama na kineskog saveznika.

Astana možda bude potpuno iskrena, navodeći da Kazahstan nije dobio ponudu za razgovor o mogućnosti primopredaje. Ali, to ne znači da su ti planovi nepoznati Pekingu. Pašinianova posjeta pokazala je da se proces zamjene ruskog uticaja na postsovjetskom prostoru od strane drugih globalnih aktera (prije svega Kine, SAD-a, Turske i EU) bliži svojoj završnoj fazi. Taj proces je započeo čak i prije raspada Sovjetskog Saveza, ali se znatno pojačao nakon aneksije Krima, a posebno nakon invazije na Ukrajinu. Sada čak ni mala i relativno siromašna Jermenija, koja je ostala ekonomski ovisna o Rusiji, ne želi ispuniti njene političke zahtjeve.

Postoje tri glavna gubitka koje je Rusija pretrpjela od početka rata u Ukrajini. Prvo, proruske političke snage izgubile su sve stvarne prilike da dođu na vlast, a njihov uticaj na javno mnijenje značajno se smanjio. Predsjednica Moldavije Maja Sandu ponovo je izabrana 2024. godine, a njena stranka je pobijedila na parlamentarnim izborima 2025. godine uprkos svim naporima Kremlja, koji je mobilizovao sve proruske snage protiv Sandu i obilato ulagao u njihove aktivnosti. Pokušaj svrgavanja Pašiniana s vlasti koristeći njegov sukob s Jermenskom crkvom, učinjen u junu 2025. godine, takođe nije imao praktičan učinak. Čak su i autoritarni režimi Uzbekistana i Kazahstana značajno smanjili uticaj proruskih političkih grupa.

Uprkos tome što je uzbekistanski predsjednik Šavkat Mirzijojev doveden na vlast 2016. godine uz rusku pomoć, a ruske snage su pomogle predsjedniku Kazahstana Kasimu-Žomartu Tokajevu da uguši ustanak u januaru 2022. Drugo, Rusija više ne djeluje ekonomski privlačno. Za to postoje ozbiljni razlozi. Zapadne sankcije, koje nameću rizike zemljama koje prihvataju ruske investicije u industriju i infrastrukturu. Ogromni troškovi rata koji su Rusiju lišili slobodnih finansijskih resursa. Ekonomska ekspanzija Kine, koja je postala glavni trgovinski partner i strani investitor za neke od bivših sovjetskih republika.

Treće, Rusija se ne smatra jakom vojnom silom. Ukrajina nije poražena za dvije sedmice kako je Kremlj očekivao. Čak ni Donbas nije u potpunosti osvojen za četiri godine. Lideri postsovjetskih zemalja uspjeli su izvući zaključke o stvarnim vojnim sposobnostima Rusije. Ruska neaktivnost tokom rata između Azerbejdžana i Jermenije 2023. godine pokazala je da Moskva ne može pomoći svojim saveznicima jer su svi ruski napori koncentrisani na Ukrajinu. Jermenija i Bjelorusija ostaju ekonomski ovisne o Rusiji, a Kazahstan ima značajan dio stanovništva, ruske i ukrajinske nacionalnosti, što zahtijeva vanjsku politiku orijentisanu na Rusiju. Ali čak i ove zemlje sada traže nove vanjske garante svoje nacionalne sigurnosti. Kazahstan je postao bliski saveznik Kine. Jermenija pokušava ojačati veze s EU. A predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko traži podršku američke administracije, koja je krajem marta ponovo ukinula neke sankcije protiv Bjelorusije. Rusija je još zadržala dio nekadašnjeg uticaja na postsovjetskom prostoru. Ali će neizbježno izgubiti ako se rat s Ukrajinom nastavi. Kina, SAD i Turska će ostati glavni korisnici ruskih gubitaka.