Nova politička platforma za stabilizaciju Crne Gore

Crna Gora se suočava sa akutnom i dugotrajnom političkom krizom koja traje više od pet godina, prijeteći da trajno naruši samu paradigmu državnog i društvenog postojanja. Ova kriza prevazišla je uobičajene okvire za zemlje u demokratskoj tranziciji, a posebna pažnja mora biti posvećena obnovi i depolitizaciji nacionalnih i kulturnih institucija.

Od 2020. godine do danas, politički procesi ne pokazuju znake stabilizacije. Naprotiv, svjedočimo kontinuiranoj institucionalnoj eroziji, političkim blokadama i ideološkoj shizofreniji koja obesmišljava strateško promišljanje budućnosti države. U takvom ambijentu, naredni izbori — bilo vanredni ili redovni — odrediće istorijsku trajektoriju Crne Gore kao političke zajednice.

Predstojeći izborni ciklus otvara mnogo šire pitanje od prostog formiranja vlasti. On nametne potrebu za redefinisanjem političke strategije, kako unutar opozicionih parlamentarnih subjekata, tako i u okviru šireg kruga vanparlamentarnih i nepartijskih struktura. Politička platforma crnogorske opozicije treba se oslanjati na zajedničke principe i jasno artikulisan plan djelovanja nakon promjene vlasti.

Odgovornost aktera koji pretenduju da budu nosioci tog procesa je istorijska. Takva platforma mora obavezivati na minimalni, ali čvrst nivo koordinacije, kako u formacijskom nastupu na narednim izborima, tako i u zajedničkoj strateškoj komunikaciji prema građanima. Bez sinhronizovanog djelovanja, opozicija će ostati lutanje u magli.

Nepokolebljiva pripadnost vrijednostima građanske i multietničke demokratske Crne Gore mora stajati u temelju ove platforme. Međutim, samo deklarativno pozivanje na te vrijednosti više nije dovoljno. Koncepti poput ustavnog patriotizma ili građanske države gube smisao bez konkretnih politika i institucionalnih rješenja.

Lojalnost državi Crnoj Gori mora biti neupitna civilizacijska vrijednost, uz potrebu za emancipacijom crnogorskog identiteta kao faktora stabilnosti unutar multietničkog okvira. Ključni segment platforme mora biti i jasno obećanje o vraćanju Crne Gore procesima unutrašnjeg političkog ozdravljenja nakon eventualne pobjede na izborima.

To podrazumijeva prekid sa praksama klijentelizma i nepotizma, kao i izradu nove strategije razvoja države. Bez oslobađanja i ponovne profesionalizacije nacionalnih i kulturnih institucija, neće biti stvarne demokratizacije društva. Takođe, potrebna je reforma političkog sistema kako bi se minimizirao spoljnji uticaj koji destabilizuje institucionalni okvir Crne Gore.

U tom smislu, svi politički akteri morali bi se obavezati na privremeno obustavljanje partikularnih političkih aranžmana kako bi se smanjila fragmentacija političke scene. Ova nova platforma ne smije biti puka replika prethodnih pokušaja okupljanja, već mora prevazići stare obrasce simboličkog jedinstva bez stvarne političke sadržine.

Ključna odgovornost da inicira ove procese leži na najvećoj partiji, DPS-u, dok svi drugi moraju staviti po strani temporalne dobitke. Ovaj odgovor može doći samo iz odgovorne, koordinisane i vrijednosno utemeljene političke akcije.