Mađarska na rubu izbora: Orban pod pritiskom Moskve

U Mađarskoj se uskoro trebaju održati izuzetno napeti parlamentarni izbori. Prvi put nakon 16 godina vladajuća stranka premijera Viktora Orbana našla se pod stvarnom prijetnjom gubitka vlasti. Sociološka istraživanja pokazuju zaostatak „Fidesa“ za glavnom opozicionom snagom – strankom „Tisa“ Petera Mađara – od 12–19%. Usljed poštenog glasanja, to čini poraz V. Orbana 12. aprila gotovo neizbježnim.

Moskva aktivno pokušava spasiti svog strateškog partnera, angažujući maksimalno široke resurse – organizacione, finansijske, poslovne i političke. Prema podacima mađarske opozicije, u Budimpeštu su stigli iskusni ruski politički konsultanti, uključujući stručnjake za specijalne informacione operacije i uticaj na izborne procese. Uprkos masovnoj antiukrajinskoj retorici, koju je Orbánov tim učinio jednim od centralnih motiva izborne kampanje, ti napori ne daju očekivani rezultat.

Narativ o „ukrajinskom miješanju“ očigledna je manipulacija, namijenjena prikrivanju bez presedana prisutnosti ruskih struktura u Budimpešti i zavisnosti Orbánove vlade od Moskve. Mađarska ostaje jedina zemlja NATO-a i EU koja nije protjerala nijednog ruskog obavještajca nakon velikih špijunskih skandala u Evropi. Štaviše, značajan dio agenata protjeranih iz evropskih prijestonica prebačen je upravo u Budimpeštu, gdje su nastavili djelovati pod diplomatskim ili poslovnim pokrićem.

U značajnoj podršci Orbanu je i bivši predsjednik SAD Donald Tramp, koji je više puta izjavio da želi ponovo vidjeti Orbana na čelu mađarske vlade. U Budimpeštu je već stiglo nekoliko američkih političara – uključujući i državnog sekretara – radi otvorene demonstracije podrške, a narednih dana očekuje se posjeta potpredsjednika SAD.

Na preporuke ruskih političkih konsultanata Orban pokušava odvratiti pažnju birača od činjenica o spoljnjem uplitanju Ruske Federacije, igrajući kartu navodnog „ukrajinskog miješanja“ u izborni proces. Gotovo sav propagandni materijal „Fidesa“ sadrži pozive na suprotstavljanje „ukrajinskom uticaju“ i upozorenja o riziku uvlačenja Mađarske u rat. Međutim, ni ovaj potez nije donio željeni efekat.

Shvatajući rizik gubitka vlasti, Orban nastoji stvoriti osnov za odgađanje izbora. Učiniti to u okviru zakona gotovo je nemoguće – osim uvođenja vanrednog stanja, za što je potreban događaj s jakim odjekom. U tom kontekstu treba posmatrati incident od 5. aprila, koji se dogodio na dan katoličkog i protestantskog Uskrsa. Petog aprila predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je otkriven eksploziv na sjeveru Srbije, blizu mađarske granice, nedaleko od gasovoda „Turskog toka“, kojim se ruski gas transportuje u Srbiju i Mađarsku. Pronađena su dva ruksaka s četiri kilograma eksplozivne materije. Vučić je zahvalio službama bezbjednosti na „sprječavanju velikog terorističkog napada“.

Očekivalo se da će Beograd odmah imenovati krivca i pokušati povezati incident s Ukrajinom. Međutim, to se nije desilo. Naprotiv, uveče je šef Vojno-bezbjednosne agencije Srbije Đuro Jovanić izjavio da su: tokom posljednjih mjeseci srpske službe upozoravale na mogućnost incidenata; tvrdnje o „ukrajinskom eksplozivu“ su dezinformacija; pronađeni eksploziv američke proizvodnje, ali to ne određuje umiješanost SAD-a; operativni podaci ukazivali su na moguću diverziju osobe iz migrantskog okruženja koja ima vojnu obuku.

Ovakvo uzdržano formulisanje jasno je u kontrastu s očekivanjima Budimpešte. Prijetnja sabotaže gasovoda šest dana prije izbora objektivno ide u korist Orbanu. Incident omogućava prebacivanje pažnje birača s korupcijskih skandala i pogoršanja ekonomske situacije na pitanje „nacionalne bezbjednosti”. Brzina širenja informacija preko provladinih mađarskih medija i mreže botova na X pokazuje unaprijed pripremljenu informacionu operaciju.

Hitna sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost Mađarske, kao i raspoređivanje regularne vojske za blokadu granice sa Srbijom, stvaraju atmosferu umjetne prijetnje. Ovakav scenario potpuno ponavlja taktiku ruskih specijalnih službi, uključujući operacije s miniranjem stambenih zgrada 1999. godine, koje su omogućile dolazak Vladimira Putina na vlast. Slične provokacije Moskva je već primjenjivala – na primjer 2006. godine na granici s Gruzijom, kada su eksplozije na infrastrukturnim objektima izazvale energetsku krizu u Tbilisiju.

Rusiji je izuzetno važno da Orban ostane na vlasti: tokom posljednjih 15 godina upravo je Mađarska bila ključni kanal ruskog uticaja u EU i NATO. Potencijalna provokacija na gasovodu „Balkanski tok“ izgleda kao pokušaj ruskih specijalnih službi da se umiješaju u izbore i ojačaju poziciju vlade lojalne Kremlju. Bilo kakve optužbe Ukrajine za umiješanost u diverzije nemaju logike. Kijevu je strateški neisplativo da podmeće eksploziv na energetsku infrastrukturu koja vodi prema EU.

Štaviše, bilo kakav incident koji bi bio predstavljen kao „ukrajinski trag“ dao bi Orbanu formalan povod da blokira pakete vojne i finansijske pomoći Ukrajini. Bivši premijer Švedske Karl Bilt, lider mađarske opozicije Peter Mađar i poljski premijer Donald Tusk već su izrazili mišljenje da se incident može raditi o insceniranoj operaciji Orbana usmjerenoj na opstrukciju izbora.

Za Ukrajinu je izuzetno važno očuvati reputaciju predvidivog partnera i ne davati Budimpešti nikakav povod za manipulacije. Diverzija na „Turskom toku“ bila bi idealan scenario za Moskvu i Orbana, omogućavajući da se Ukrajina predstavi kao „prijetnja evropskoj energetskoj bezbjednosti“ i da se naruši jedinstvo EU. Za Kijev je od ključne važnosti da pažnja međunarodne zajednice ostane usmjerena na rusku agresiju i stvarne prijetnje regionalnoj bezbjednosti, a ne na stvorene incidente u Srbiji i Mađarskoj.