Politika Apokalipse: Vjera i stvarnost u svijetu moćnika

U analizi Andreja Nikolaidisa, ono što ne postoji, ali u šta ljudi vjeruju, često ima veći uticaj na svijet od onoga što postoji, ali u šta ljudi ne vjeruju. Vjera značajno oblikuje stvarnost, a među najuticajnijim osobama koje vjeruju u Đavola i Zlo je i milijarder Peter Thiel, koji je nedavno u Rimu održao seriju predavanja o Antihristu. U publici su bili odabrani pripadnici elite, što ukazuje na duboku povezanost između moćnika i apokaliptičkih vjerovanja.

Tucker Carlson, uticajni američki konzervativni komentator, vidi sukob Izraela i Amerike protiv Irana kao uvod u borbu Dobra i Zla, odnosno Apokalipsu. Oba projekta – Izrael i Iran – imaju milenarističke karakteristike. Izrael teži dolasku Mesije i obnovi Trećeg hrama, dok Iran vjeruje da će Mahdi donijeti Apokalipsu i uspostaviti carstvo dobra i pravde. Evangelistička Amerika, s druge strane, podržava Izrael kroz apokaliptičku prizmu, smatrajući to svojom vjerskom obavezom.

Nikolaidis naglašava da je ambivalentnost sastavni dio Novog zavjeta, gdje se Božija riječ ne može smatrati samo tekstom, nego i osobom Isusa Hrista. Ovo stvara višeslojna tumačenja koja mogu dovesti do sukoba. Autori poput Svetog Pavla upućuju na to da razumijevanje Novog zavjeta kao uputstva za uređenje svijeta može biti fatalno. Iako se Apokalipsa često percipira kao prijetnja, Nikolaidis tvrdi da ona može biti i rješenje, kao eshatološki cilj.

On ističe da su ljevičarske ideje iznikle iz milenarističkog hrišćanstva, dok konzervativci često propuste revolucionarni karakter hrišćanstva. Jovanova Apokalipsa, prema Nikolaidisu, predstavlja politički koncept koji najavljuje sveopštu anti-rimski revoluciju, ali je crkva kasnije ponudila deradikalizovano tumačenje, tvrdeći da se nova Apokalipsa već desila.

U trenutku kada je Rim postao hrišćanski, Apokalipsa je navodno okončana, ali su nepravde ostale. Nikolaidis zaključuje da je Apokalipsa ključna za hrišćanstvo, jednako važna kao raspeće i uskrsnuće, te da biti hrišćanin znači biti apokaliptičar, a to podrazumijeva i ljevičarske stavove. Na kraju, on se osvrće na pojam Katehon, koji zadržava Antihrista i odlaže Apokalipsu, ističući njegovu važnost u razumevanju istorije kroz teološku prizmu.