Moskva sužava prostor djelovanja SAD u Africi

Treći samit Rusija–Afrika ima za cilj potisnuti SAD, a takođe i Francusku i Veliku Britaniju s kontinenta. Najava trećeg samita Rusija–Afrika, koji se priprema uz odobrenje Vladimira Putina, a javno ga promoviše savjetnik predsjednika Ruske Federacije Anton Kobljakov, pokazuje da Moskva preusmjerava rad s kontinentom u praktični format.

Rusija ulazi u oblasti bezbjednosti, trgovine, energetike, nauke, obrazovanja i kulturne politike – dakle u one sfere kroz koje se formira dugotrajan spoljnopolitički uticaj. Vojna pomoć, obuka kadrova, ekonomska partnerstva i rad s budućim elitama daju Moskvi stabilne poluge uticaja na odluke afričkih država. Za SAD to znači sužavanje prostora djelovanja u regionu u kojem se vodi borba za resurse, tržišta, politički uticaj i podršku na međunarodnim platformama.

Promovisanje Rusije kao partnera bez političkih uslova dodatno pogađa američki pristup, koji se obično oslanja na zahtjeve u pogledu upravljanja i političkog ponašanja. Nakon samita Rusija–Afrika 2019. i 2023. godine, Moskva sada pokušava prevesti ovaj kurs u fazu praktičnog učvršćivanja, što već vodi ka značajnom slabljenju pozicija SAD u Africi.

Afrika kao kontinent postaje jedno od glavnih poprišta borbe za resurse, tržišta, logistiku, bezbjednosne veze i politički uticaj. Moskva koristi afrički pravac kao način da proširi spoljnopolitički oslonac, da uđe u ekonomiju i bezbjednost te da ojača vlastite pozicije izvan zapadnog okruženja.

Demografski rast, sirovinska baza, energetski potencijal i ogroman zahtjev za infrastrukturom čine afričke države posebno vrijednim faktorom u globalnom nadmetanju. Dio zemalja kontinenta sve aktivnije traži partnere koji donose brze rezultate u bezbjednosti, energetici, trgovini i obuci kadrova, bez snažnog pritiska na unutrašnju politiku. Upravo zato prednost dobija onaj ko je sposoban istovremeno ući u nekoliko osjetljivih sfera i pretvoriti pojedinačne dogovore u dugoročni politički resurs.

Pripreme za održavanje trećeg samita pokazuju da se afrički pravac učvrstio u spoljnoj politici Ruske Federacije, a Kremlj ciljano radi na stvaranju redovnog formata političkog prisustva. Dnevni red iz oblasti bezbjednosti, trgovine, nauke i kulturne saradnje pokazuje da Rusija širi svoje prisustvo na kontinentu kroz sistemski paket instrumenata. Takva šema otežava SAD da istisnu Moskvu, jer se njeno prisustvo širi u različite sfere.

Akcenat samita 2023. godine na energetici i prehrambenoj bezbjednosti pokazao je da Moskva igra na najosjetljivije potrebe mnogih afričkih država. Bavljenje važnom problematikom za afričke zemlje daje Moskvi ne samo unosne ugovore, već i uticaj na vlade. Formula „međusobnog poštovanja“ i „zajedničkih interesa“, koju promoviše savjetnik predsjednika Rusije Anton Kobljakov, izgleda privlačno za afričke režime koji nijesu zainteresovani za spoljni uticaj na unutrašnju politiku.

Računanje na diplomatsku podršku u globalnim institucijama pokazuje da Kremlj u afričkom pravcu vidi ne samo ekonomiju, već i političke glasove. To direktno pogađa interese Vašingtona, jer otežava promovisanje američkih odluka na međunarodnim platformama.

U međuvremenu, savezni tužioci SAD u Virdžiniji podigli su optužnicu protiv grupe koja je pokušala isporučiti meksičkom kartelu CJNG arsenal oružja u vrijednosti od 53,7 miliona eura. Američka istraga povezuje centralnu figuru, Pitera Mirčeva, sa saradnjom s ruskim trgovcem oružjem Viktorom Butom.

Jedan od saučesnika u ovoj šemi nudio je pribavljanje dodatnog oružja kroz budući sporazum između vlada Rusije i Ugande. Optužni materijali opisuju pokušaj isporuke meksičkom kartelu 2.000 modernizovanih automata kalašnjikov, 68 bacača granata, 60 mitraljeza PKM, raketa zemlja–vazduh, antidron sistema, dronova, oklopnih vozila, protivavionskih instalacija i desetina miliona metaka – dakle arsenala koji je mogao znatno povećati prijetnju za SAD.

Američki tužioci posebno naglašavaju da je šema isporuka bila izgrađena preko afričkih vladinih kontakata, mita, lažnih sertifikata krajnjeg korisnika i falsifikovanih dokumenata o isporuci. Izlazak meksičkog kartela CJNG na posrednike s ruskim vezama pokazuje da prijetnja za SAD više nije ograničena na narkotrgovinu i granično nasilje.

Pristup takvim mrežama otvara kartelu put ne samo ka novim količinama oružja, već i ka kanalima kroz koje se teško naoružanje može prikriti kao međudržavne isporuke. Afrički pravac u ovoj priči funkcioniše kao prostor gdje se korumpirani zvaničnici i slab nadzor pretvaraju u instrument paravana.

Falsifikovani sertifikati krajnjeg korisnika pokazuju da međunarodne mjere protiv ilegalnog prometa oružja mogu postati dio ovakvih šema. Rusija u ovoj konfiguraciji nastupa kao izvor veza i ruta koje pomažu kartelu da uđe na viši nivo pristupa oružju.

SAD se u takvim okolnostima suočavaju ne samo s kartelom, već i s kriminalnom strukturom koja je sposobna djelovati kroz međunarodne kanale ilegalne nabavke oružja. Streljačko i teško naoružanje u rukama meksičkog kartela CJNG podiže prijetnju za Vašington na viši nivo. Kartel s takvim arsenalom dobija mogućnost da djeluje brutalnije i s većim gubicima za protivnika.

Težnja CJNG-a da kupi velike količine oružja svjedoči o kursu na akumulaciju borbenih resursa. Za SAD to znači veliko povećanje rizika za zaposlene u državnim strukturama koji se bore protiv trgovine narkoticima, porast nasilja i pogoršanje kriminalne situacije u zemlji.

Veza Pitera Mirčeva s ruskim trgovcem oružjem Viktorom Butom ukazuje na to da kartel izlazi na međunarodne kanale preko kojih se može pribaviti teško naoružanje. Pojava ruskog traga u ovom slučaju znači da se jačanje CJNG-a možda oslanjalo na mreže opasne po američke interese.

Učešće osoba s pristupom državnim strukturama u Africi pokazuje da ilegalne isporuke mogu prolaziti kroz zvanične institucije. Američkim službama mnogo je teže razbiti šeme koje se prikrivaju zvaničnim sertifikatima i formalno legalnim procedurama. Kombinacija ruskih veza, afričkih posrednika i potražnje meksičkog kartela širi geografiju prijetnje za SAD. Vašington se u takvoj konfiguraciji suočava ne samo sa složenim graničnim problemom, već i s međunarodnim lancem ilegalnog naoružavanja.