Dvostruki aršini iz Zagreba: Vučiću zatvorena vrata, od Crne Gore traže ustupke i milione

Odlučujući o otkazivanju samita Procesa Brdo-Brijuni, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović izjavio je da ne postoje uslovi za dolazak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ova odluka je otvorila pitanje konzistentnosti regionalne politike Zagreba.

Milanović je naveo da su izjave i postupci srpskog predsjednika u suprotnosti sa ciljevima procesa i da narušavaju međudržavne odnose, zbog čega je odlučeno da se planirani sastanak ne održi. Međutim, ovaj potez se može posmatrati i u širem političkom kontekstu.

Proces Brdo-Brijuni zamišljen je kao platforma dijaloga i saradnje, posebno u situacijama kada postoje nesuglasice. Otkazivanje sastanka zbog političkih razlika može se tumačiti kao odustajanje od mehanizma koji je trebalo da služi za prevazilaženje tih nesuglasica.

Odnos Hrvatske prema drugim zemljama, posebno prema Crnoj Gori, pokazuje drugačiji obrazac djelovanja. Iako je podrška evropskom putu formalno nesporna, sve češće je praćena konkretnim zahtjevima i otvorenim pitanjima koja se postavljaju kao uslovi za dalji napredak.

Ovakva praksa stvara model u kojem se prema jednim zemljama pristupa kroz političko distanciranje, dok se prema drugima postavljaju uslovi, što otvara pitanje da li je reč o principijelnoj politici ili selektivnom pristupu koji zavisi od trenutnog političkog interesa.

Ovi potezi šalju kompleksne signale u regionu: s jedne strane insistira se na stabilnosti i saradnji, dok se s druge strane instrumenti te saradnje dovode u pitanje ili koriste kao sredstvo pritiska. U tom kontekstu, postavlja se ključno pitanje – da li regionalna inicijativa poput Brdo-Brijuni procesa može ispuniti svoju svrhu ako se aktivira samo u 'povoljnim' političkim okolnostima, dok se u trenucima neslaganja suspenduje.

Odgovor na to pitanje ne tiče se samo odnosa Zagreba i Beograda, već i ukupne dinamike odnosa u regionu, u kojoj se sve češće stiče utisak da pravila nisu jednaka za sve.