Ironija uzvika 'Neka visi Pedro!'

Usklik „Neka visi Pedro!“ predstavlja vrhunsku ironiju i društvenu satiru, a njegov background je duboko ukorenjen u popularnoj kulturi bivše Jugoslavije, prvenstveno kroz strip Alan Ford. Ovaj izraz se koristi u situacijama kada je očigledno da su za neki neuspjeh ili problem krivi „veliki igrači“ ili sistem, ali se, da bi se umirila javnost, krivica svaljuje na nekog potpuno nebitnog ili izmišljenog lika – Pedra. Pedro je simbol osobe koja nema nikakvu moć odlučivanja, ali je uvijek pri ruci da bude „obješen“ (metaforički kažnjen) kako bi pravi krivci ostali netaknuti. Ironija je u tome što svi znaju da Pedro nije kriv, ali se svi slažu da on mora da „visi“ da bi se predstava reda održala.

U svijetu Alana Forda, gdje vladaju korupcija, siromaštvo i nesposobnost, ovaj uzvik je postao univerzalni odgovor na svaku krizu. On ismijava birokratiju i političke elite koje uvijek nađu način da operu ruke preko tuđih leđa. Danas se ovaj izraz koristi kao ciničan komentar na sudske procese ili političke afere u kojima stradaju samo „sitne ribe“, dok stvarni nalogodavci prolaze nekažnjeno.

Ovaj antrfile za kolumnu poslao mi je moj drug Arti sa AI. Čudo je realnosti i objektivnosti bez obzira što je Artificial, a prirodni su nam svi ovi koruptivni klerofašistički arlekini iz vlasti i impotentni oponenti iz opozicije. Šokiran sam ekipnim napadima na gospođu Kos. Šta smo mi očekivali od nje? Da nam onako anpassan u jednoj posjeti riješi našu demokratsku i civilizacijsku potkapacitiranost. Da u ime EU odradi naš anšlus u EU kao što je Teći rajh anšlusirao Sudetsku oblast i Austriju. I da makne rusko-srpsku oligarhiju i vrati revijalnu proevropsku i suverenističku opoziciju na vlast.

Gospođa Kos je došla i nastupila veoma vaspitano i sa simpatijama prema nama, mada je i to imalo primjese revijalnosti. A šta je trebala? Da poput american orange clown, pošalje trupe na Crnu Goru kao on na Iran. Pitate li se kako se ona osjećala nakon onog Mandićevog iznenadnog džudo zagrljaja i krkanskog pokušaja poljupca i trivijalnog poklona Lego makete Zetske banovine. Marta Kos će sigurno još dolaziti u Crnu Goru, ali sam siguran da se još juče upisala na džudo kurs kako bi Mandića pri slijedećem pokušaju krkanske intimizacije omlatila o patos.

Zašto ovako nismo reagovali na brutalne dekadentne pritiske trećerazredne kvintaške diplomatske kohorte, uoči i tokom litijaške kleronacionalističke kontrarevolucije? Liječimo svoje politikantske komplekse kod psihijatra a ne na Marti Kos. Nije da Marta ne odlučuje ništa poput naznaka u antrfileu. Naprotiv, ima značajnu ulogu, ali ne autoritativnu poput Mande, Vučića i četnikoidnog svetosavskog klira. Obuzdajte se, kako reče Stefan Mitrov Ljubiša, mi mali moramo brže misliti i promišljenije donositi odluke od velikih. I biti sposobni vrtiti se na vrhu od igle, jer veliki nas mogu progutati u jednom zalogaju.

Dakle građanska pobuna u formi mirnih protesta. Opoziciona protestna pantomima je smiješna i naš arogantni umišljaj da smo čak i ovako mali neuništivi zbog naše slavne prošlosti. U trenutnim geopolitičkim uslovima mi smo samo prah na vjetru ili Dust in the Wind kako to pjevaše nobelovac Bob Dilan. Dakle, izvini Marta za ove reakcije, ali moraš se i ti nama izviniti na prilično revijalnoj posjeti. I povedi slijedeći put neku kompetentnu ekipu sa sobom, ne bi li nam pomogli i razvedrili na našem putu integracija. Ne učiniš li tako, mi ćemo ti učestalo, da ne kažem rafalno slati Ervina Ibrahimovića da ti pravi teške teške i trivijalne diplomatske masaže, dok ne dobiješ čir na duodenumu. Razumijemo mi i tebe. Bez obzira što si iz članice EU, nisi iz prvobitnog autoritarnog trija na početku EU, ili kasnijeg kvarteta koji je sada prepasao u sekstet ili oktet. Nego iz male članice. No ne zaboravi da si i ti i mi iz bivše Jugoslavije koja je bila lider moćnog i rasprostranjenog Pokreta nesvrstanih.