Stanje i pravci razvoja pravosuđa u Crnoj Gori – ograničeni efekti reformi

Dokument jasno ukazuje da normativni napredak nije praćen odgovarajućom primjenom. Ključni problemi – nedovoljna nezavisnost, slaba efikasnost i ograničena odgovornost – i dalje opterećuju funkcionisanje pravosudnog sistema i potkopavaju povjerenje javnosti. Politički uticaj ostaje izražen, naročito kroz način izbora članova Sudskog i Tužilačkog savjeta, ali i kroz javne pritiske na nosioce pravosudnih funkcija.

„Nezavisnost pravosuđa podrazumijeva stvarnu institucionalnu autonomiju sudova i tužilaštava u odnosu na izvršnu i zakonodavnu vlast. Jednako je važno i da Sudski savjet i Tužilački savjet budu uređeni u skladu sa međunarodnim standardima, te da imaju odgovarajuće ljudske i tehničke resurse”, pojašnjava dr Vukčević u analizi.

Poseban izazov ostaje trajanje sudskih postupaka. Dugotrajni procesi, česta odlaganja i nedovoljna koordinacija između pravosuđa i policije dovode do ozbiljnog usporavanja pravde, čime se direktno narušava pravo građana na suđenje u razumnom roku. Izražena je i široka i produžena upotreba pritvora, što je u suprotnosti sa međunarodnim standardima.

Na to opominju i Preliminarna zapažanja Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) iz 2025. godine, u kojima se konstatuje da više od polovine zatvorske populacije u Crnoj Gori čine pritvorenici (56%), čiji se broj u odnosu na 2022. godinu udvostručio.

“Ovakav trend ne samo da opterećuje sistem, već i ozbiljno dovodi u pitanje zaštitu ljudskih prava”, upozorava autor. Zbog toga CGO apeluje na donosioce odluka da pritvor koriste isključivo kao krajnju mjeru, kao i da odustanu od ideja o produženju njegovog maksimalnog trajanja.

Analiza ukazuje i na problem neujednačene transparentnosti, kao i na štetne prakse curenja informacija iz istraga i selektivnog informisanja javnosti, koje narušavaju integritet postupaka i princip pretpostavke nevinosti.

Među značajnim izazovima izdvajaju se i materijalni i kadrovski kapaciteti pravosuđa, koje karakterišu niske zarade, nedostatak stručnog kadra i neadekvatni infrastrukturni uslovi, što smanjuje otpornost sistema na spoljne pritiske i otežava profesionalno i nezavisno postupanje.

Iako su usvojeni novi etički kodeksi i strateški dokumenti, njihova primjena ostaje neujednačena, a bez toga i uspostavljene jasne institucionalne odgovornosti, ovi mehanizmi ne mogu proizvesti potrebne promjene.

Osobito je zabrinjavajuća selektivnost u adresiranju predmeta od velikog javnog interesa, što direktno urušava povjerenje građanstva u pravosuđe, a u tom dijelu je ukazano i na pojedine konkretne primjere takve prakse.

Takođe, ističe se nedovoljno postupanje tužilaštva po negativnim nalazima DRI što podriva dodatno odgovornost institucija. U dokumentu se problematizuje i ideja tzv. vetinga, uz upozorenje da takvi procesi zahtijevaju pažljivo osmišljavanje kako ne bi dodatno destabilizovali već krhki pravosudni sistem.

Analiza prepoznaje i određene pozitivne pomake, poput donošenja strategija i smjernica koje imaju za cilj unapređenje efikasnosti istraga, zaštitu žrtava i veću transparentnost, ali naglašava da ti pomaci moraju biti sistemski i principijelno primijenjeni.

Kroz 15 zaključaka i preporuka daja se svojevrsna mapa puta ka jačanju nezavisnosti, odgovornosti i efikasnosti pravosuđa, uz neophodnost prelaska sa površinskih na dubinske reforme.

„Prioritetne mjere uključuju ustavno jačanje nezavisnosti pravosuđa, unapređenje efikasnosti kroz bolje upravljanje predmetima, jasno razgraničenje i konzistentnu primjenu odgovornosti, ograničavanje primjene pritvora u skladu sa standardima, kao i povećanje transparentnosti i institucionalnih kapaciteta. Ključni izazov ostaje prelazak sa normativnog usklađivanja na dosljednu i nepristrasnu primjenu prava, jer će se reforme mjeriti isključivo rezultatima koji za sada izostaju. Bez toga, napredak u oblasti vladavine prava ostaće ograničen, a povjerenje građana nastaviće da opada”, zaključuje dr Vukčević.

CGO poziva donosioce odluka da nalaze i preporuke iz ovog dokumenta iskoriste kao osnov za stvarne reforme pravosuđa, ali i sve društvene aktere da doprinesu otvorenoj, argumentovanoj i odgovornoj raspravi o njegovoj budućnosti.