Milo model 1989: Da Plav ne postane crnogorsko Kosovo

Milo Đukanović je istakao da, s obzirom na geografski položaj Plava i višenacionalni sastav stanovništva, posebno dominantnu albansku zajednicu, postoji uzajamna veza između situacije u Plavu i na Kosovu. On smatra da bi Kosovo trebalo da bude opomena svima u Jugoslaviji, uključujući Crnu Goru, da moramo pravovremeno reagovati na prve pokušaje narušavanja međunacionalnog jedinstva.

Đukanović je naglasio da je staro crnogorsko rukovodstvo u značajnoj mjeri uticalo na raspaljivanje nacionalnih strasti, koristeći metodu prebacivanja na teren međunacionalnih odnosa i predstavljajući sebe kao žrtvu koja je ugrožena velikosrpskim nacionalizmom. Ovaj pristup je bio efikasan za održavanje vlasti, no događaji iz januara su pokazali da većina crnogorskog naroda nije nasjela na te priče.

On je ukazao na to da je iracionalna srboofobija postala iznenađujuće rasprostranjena među onima koji se zalažu za radikalnu demokratiju, što je u suprotnosti sa njihovim stavovima protiv upotrebe sile. Đukanović smatra da je podrška crnogorskom političkom vrhu mobilisana zajedničkom srboofobijom, iako ne vidi racionalne osnove za to.

Prema njegovim riječima, strah od Srbije je pokušaj očuvanja statusa quo, koji je doveo do nerazmjerne pozicije Srbije unutar Jugoslavije. Đukanović je naglasio da je ta teza o slaboj Srbiji i jakoj Jugoslaviji bila na karadna, jer se pokazalo da je sa slabom Srbijom Jugoslavija postajala sve slabija.

On je ukazao da je postalo vrlo konjunkturalno svađati narode i naveo primjer Stipe Šuvara, koji je napadom na srpsko rukovodstvo postigao ubjedljivu pobjedu na izborima. Ovakvi postupci su, kako Đukanović smatra, politički neprihvatljivi i štetni, jer skreću pažnju sa osnovnih razvojnih pitanja i dovode do međunacionalnih tenzija. Upozorio je da kada takva raspoloženja prerastu u opšte narodno raspoloženje, to može biti pogubno za zemlju.