Kontrolisano otvaranje izbornog sistema u Crnoj Gori

Obaveza detaljnog evidentiranja preferencijalnih glasova povećava transparentnost izbornog procesa, ali i njegovu tehničku složenost. Potencijalno to znatno produžava vrijeme glasanja na velikim biračkim mjestima. Ovakav model suštinski znači da bi prvi rezultati parlamentarnih izbora mogli biti poznati tek rano ujutro, a preliminarni vjerovatno za tri do pet dana. U uslovima pojačanih tenzija svakako nije dobro toliko trajanje izbornog procesa.

Crnogorska politička scena suočava se s jednim od najozbiljnijih pokušaja izmjene izbornog sistema u posljednjih 20 godina. Prijedlog izmjena Zakona o izboru odbornika i poslanika, koji dolazi iz DPS-a, uvodi model otvorenih lista sa preferencijalnim glasanjem, odnosno mehanizmom koji bi biračima prvi put dao direktan uticaj na to koji kandidati ulaze u parlament. Prijedlog DPS-a je načelno podržan od PES-a i ima šansu da bude usvojen u parlamentu dvotrećinskom većinom. Riječ je o snažnom iskoraku ka demokratizaciji, koja ima niz prednosti, ali i praktičnih nedostataka.

U praksi, međutim, ovaj model otvara niz pitanja: koliko zaista slabi moć partijskih vrhova i da li birači dobijaju stvarnu kontrolu da izaberu poslanike po svom ukusu. Dosadašnji izborni sistem u Crnoj Gori počiva na zatvorenim izbornim listama. Građani glasaju za partiju, dok redosljed kandidata, a time i njihovu šansu da postanu poslanici, određuju isključivo partijski organi. Statuti većine crnogorskih političkih partija propisuju da takvu odluku donose predsjedništva stranaka što u praksi znači da o rasporedu na listi, a samim tim i dobijenom mandatu direktno odlučuje dva ili tri čelna čovjeka.

Predloženi model to radikalno mijenja. Birač i dalje glasa za jednu listu, ali uz to može dati i do deset preferencijalnih glasova kandidatima sa te liste (odnosno pet na lokalnom nivou). Time se prvi put uvodi mogućnost da građani utiču na personalni sastav parlamenta, a ne samo na odnos snaga među partijama. Mandati koje lista osvoji više se ne bi dijelili isključivo po unaprijed utvrđenom redosljedu, već prije svega prema broju preferencijalnih glasova koje su kandidati dobili. Drugim riječima, unutar iste liste odlučivaće birači.

Ipak, ključne poluge moći ostaju u rukama partija. Nosilac liste, prema prijedlogu, automatski dobija mandat ukoliko lista pređe cenzus, bez obzira na broj preferencijalnih glasova. Istovremeno, upravo partije i dalje određuju ko će se naći na listi, čime zadržavaju kontrolu nad početnim izborom kandidata. Ovakav model predstavlja kompromis. Sistem se otvara, ali ne u potpunosti. Birači dobijaju uticaj, ali unutar unaprijed definisanog okvira koji postavljaju političke strukture.

- Uvođenje preferencijalnog glasanja ima za cilj jačanje političke odgovornosti izabranih predstavnika prema građanima, povećanje transparentnosti izbornog procesa, kao i podsticanje većeg učešća građana u političkom životu. Model otvorenih izbornih lista prisutan je u znatnom broju razvijenih evropskih demokratija i predstavlja jedan od mehanizama za unapređenje kvaliteta predstavničke demokratije. U takvim sistemima kandidati su dodatno motivisani da svojim programom, političkim djelovanjem i rezultatima zadobiju direktnu podršku birača, jer njihov izbor u većoj mjeri zavisi od ličnog povjerenja građana - navodi se u obrazloženju DPS-ovog prijedloga.

Uvođenje preferencijalnog glasanja neminovno mijenja dinamiku političke konkurencije. Umjesto isključivo međupartijske borbe, uvodi se i unutarpartijska. Kandidati sa iste liste više nijesu samo saveznici, oni postaju i konkurenti za isti mandat. U takvom sistemu presudnu ulogu mogu imati lična prepoznatljivost, terenski rad i direktan kontakt sa biračima. To potencijalno jača odgovornost poslanika prema građanima, ali i otvara prostor za nove oblike političkog ponašanja uključujući intenzivnije individualne kampanje, pa i rizik od personalizovanog klijentelizma.

Prijedlog uvodi i obavezu detaljnog evidentiranja preferencijalnih glasova od biračkog odbora do konačnih rezultata. Time se povećava transparentnost izbornog procesa, ali i njegova tehnička složenost. Potencijalno to znači znatno produženje vremena za glasanje na velikim biračkim mjestima. Izborni listić bi hipotetički mogao izgledati kao knjiga. Ako na parlamentarnim izborima učestvuje 15 stranaka, to bi bilo preferencijalno glasanje između čak 1.215 kandidata. Ovakav model suštinski znači da bi prvi rezultati parlamentarnih izbora mogli biti poznati tek rano ujutro, a preliminarni vjerovatno za tri do pet dana. U uslovima pojačanih tenzija svakako nije dobro toliko trajanje izbornog procesa. U sistemu koji već trpi kritike zbog institucionalnih slabosti, to može predstavljati ozbiljan izazov, pogotovo u slučaju nekompletiranja Ustavnog suda imali bismo nezavršen proces.

- Birački odbor utvrđuje broj nevažećih glasačkih listića, zatim broj važećih listića, broj glasova po svakoj izbornoj listi, kao i broj preferencijalnih glasova po svakoj izbornoj listi, što unosi u zapisnik - navodi se u prijedlogu.

Zadržava se i mehanizam rodne ravnopravnosti. Ukoliko među izabranima nema najmanje 40 odsto manje zastupljenog pola, mandati se preraspodjeljuju kandidatima tog pola sa najviše preferencijalnih glasova. Time se pokušava uskladiti princip slobodnog izbora birača sa standardima rodne zastupljenosti, što dodatno komplikuje model raspodjele mandata. Otvorene liste nijesu novina u evropskim izbornim sistemima. Primjenjuju se u različitim varijantama u više država EU i često se navode kao mehanizam za jačanje veze između birača i izabranih predstavnika. U crnogorskom kontekstu, međutim, njihovo uvođenje ima dodatnu težinu. Ono dolazi nakon dugogodišnjih kritika na račun zatvorenog partijskog sistema i slabog uticaja građana na političke procese.

Politički efekti ovakve reforme mogli bi biti višeslojni. Velike partije zadržavaju prednost kroz kontrolu kandidatskih lista, ali gube dio kontrole nad konačnim rasporedom mandata. Manje partije i novi akteri mogu dobiti prostor kroz prepoznatljive pojedince. Istovremeno, unutar velikih partija može doći do jačanja unutrašnjih podjela. Za birače, ovo znači više izbora, ali i veću odgovornost. Suštinski, predložene izmjene predstavljaju evoluciju, a ne revoluciju izbornog sistema. Proporcionalni model ostaje netaknut, partije i dalje imaju ključnu ulogu, ali se uvodi element direktne selekcije kandidata od strane građana. Time se mijenja način na koji se dolazi do mandata – ali ne i temeljna struktura političkog sistema. Najveća promjena nije tehnička, već politička. Mandat više ne zavisi isključivo od pozicije na listi, već i od lične podrške birača. Prijedlog DPS-a otvara prostor za veću participaciju građana, ali istovremeno pokazuje oprez političkih elita da ne izgube ključne mehanizme kontrole. Otvorene liste, u ovoj verziji, nijesu potpuno otvorene. One su kontrolisano otvorene.