Bijela kuća se suočava s izazovima na Bliskom istoku

Bijela kuća se suočava s problemima u objašnjavanju svojih ciljeva na Bliskom istoku, jer dugotrajni rat otežava povratak na stanje prije sukoba. Uticaj Zalivskih država slabi, a njihov poslovni model je ozbiljno narušen. Kako navodi dr Vladimir Ajzenhamer, profesor na Fakultetu bezbjednosti, ni bombardovanja iranske infrastrukture, ni raketne operacije nisu poljuljale režim u Teheranu, već su ga dodatno osnažile.

Ajzenhamer ističe da Bijela kuća, u pokušaju da postigne ciljeve, zapravo ostvaruje suprotne efekte. On naglašava da izjave zvaničnika, uključujući Donalda Trampa, često zvuče neusaglašeno i šizofreno. Tramp je nedavno na društvenoj mreži X izjavio da mu je ostvarenje ratnih ciljeva u Iranu "nadomak ruke", ali je svetska javnost zbunjena nedostatkom jasno definisanih ciljeva američko-izraelske vojne intervencije.

U početku je Tramp kao povod za rat naveo uništenje nuklearnog programa Irana, ali su se ciljevi brzo preokrenuli, pa je promjena režima postala dominantna tema. Ajzenhamer ukazuje na to da je Tramp ozbiljno potcijenio političku otpornost Islamske republike, a ne njene vojne kapacitete. On se slaže sa Džozefom Kentom, direktorom Nacionalnog centra SAD za borbu protiv terorizma, koji je rekao da Iran nije neposredna prijetnja za SAD.

Trenutna situacija je dodatno komplikovana širenjem kruga legitimnih meta, jer Izrael napada iranske naftne rafinerije, na što Iran odgovara. Ajzenhamer upozorava da bi eventualno otvaranje Hormuškog tesnaca moglo izazvati veću eskalaciju sukoba, uz značajne vojne i civilne žrtve.

Kako kriza napreduje, stavovi EU i Velike Britanije se mijenjaju. Dok su u početku osudili Iran, sada su sve nevoljnije da se uključe u vojne akcije, strahujući od iranske odmazde. Ajzenhamer smatra da će zalivske države nastojati da izglade odnose s Iranom kako bi izbjegle direktan sukob, dok se suočavaju s pritiscima SAD i Izraela.

U zaključku, Ajzenhamer upozorava da će, što duže rat traje, biti teže vratiti se na stanje prije sukoba, a uticaj zalivskih država će slabiti, ne samo u energetskom sektoru, već i u širem kontekstu.