Tramp bi mogao da naredi jednu od najrizičnijih misija u američkoj istoriji

Američki predsjednik Donald Tramp posljednjih dana uporno ponavlja ključni argument za napad na Iran. Teheran je, tvrdi, bio blizu sticanja nuklearnog oružja i bio je spreman da ga upotrebi protiv Izraela, a zatim i protiv Sjedinjenih Američkih Država.

“Iskoristili bi ga u roku od sat vremena ili jednog dana”, rekao je Tramp u ponedeljak. Ali iza tih izjava krije se mnogo ozbiljnije pitanje: da li će narediti operaciju preuzimanja ili uništavanja nuklearnog materijala, za koji se vjeruje da je sakriven duboko pod zemljom, ponajviše u Isfahanu.

Takva misija bi bila izuzetno složena i opasna. Ne zna se tačno gdje se nalaze sve zalihe, a oštećenje rezervoara moglo bi izazvati ispuštanje otrovnog i radioaktivnog gasa ili čak nekontrolisanu nuklearnu reakciju, piše Njujork tajms.

Američki državni sekretar Marko Rubio nedavno je u Kongresu priznao da bi takva operacija podrazumijevala slanje specijalnih snaga na teren – “da uđu i uzmu ga”. Tramp je, barem javno, umanjio zabrinutost. “Toga se stvarno ne bojim. Zaista se ničega ne plašim”, rekao je.

Međutim, ranije je poručio da bi takav potez razmatrao samo ako bi iranska vojska bila toliko oslabljena da ne bi mogla da pruži ozbiljan otpor. Kada su ga novinari direktno pitali o njegovoj spremnosti, rekao je, izbjegavajući konkretan odgovor: “Ako bi bilo koji predsjednik odgovorio na ta pitanja, ne bi trebalo da bude predsjednik.”

Stručnjaci upozoravaju na drugu stranu priče. Nuklearni analitičar Metju Ban ističe da bi okončanje sukoba bez rešenja ostavilo “oslabljen, ali ogorčen režim, možda odlučniji nego ikad da izgradi nuklearnu bombu”.

“Neposredna prijetnja”

Tramp takođe pojačava retoriku o neposrednoj prijetnji, tvrdeći da je Iran bio “mjesec dana udaljen” od izgradnje nuklearnog oružja prije napada 2025. godine. Međutim, stručnjaci upozoravaju da je to previše pojednostavljeno. Iako bi gorivo moglo brzo da se dodatno obogati, potrebni su mjeseci ili čak godine da se napravi pravo oružje.

Prije nego što je rat počeo krajem februara, većina obavještajnih procena nije vidjela neposrednu prijetnju od iranske “trke za bombom”. Ovo je naglasio bivši šef Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma Džo Kent, koji je u svojoj ostavci napisao da “Iran ne predstavlja neposrednu prijetnju našoj naciji”.

U međuvremenu, nakon skoro tri nedelje američko-izraelskih udara, nuklearni materijal je postao jedna od ključnih poluga iranske odbrane. “Po njihovom mišljenju, potreban im je više nego ikad”, upozorava analitičar Džordž Perkovič.

Američki scenarij

Sjedinjene Američke Države godinama razvijaju scenarije za takve operacije, uključujući specijalne snage za rukovanje nuklearnim materijalom, ali ključne odluke (uništiti zalihe ili ih iznijeti iz zemlje, djelovati tajno ili uz masovnu vojnu podršku) ostaju nepoznate. Dodatni problem je što se materijal vjerovatno nalazi na više lokacija, uključujući Fordov i Natanz.

Svi ovi rizici ponovo su otvorili pitanje diplomatije. Prije napada, Iran je predložio da se sav nuklearni materijal razblaži do nivoa pogodnog za civilnu upotrebu, pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju, ali bez iznošenja iz zemlje. Vašington je to odbio i insistirao na potpunom uništenju zaliha, nudeći zauzvrat stalno snabdevanje nisko obogaćenim uranijumom.

Pregovori su prekinuti početkom rata, ali kako se sukob mora na kraju završiti, pitanje sudbine iranskog nuklearnog materijala vjerovatno će ponovo biti na stolu. Međutim, za sada nema naznaka da se aktivno traži diplomatsko rješenje.