Kina ponudila Tajvanu energetsku stabilnost uz ujedinjenje

Kina je danas ponudila Tajvanu, kako je navela, energetsku stabilnost ako pristane na vladavinu Pekinga, kao dio kampanje te zemlje da ubijedi Tajvan na „ponovno ujedinjenje“. Tajvan ne nabavlja energente iz Kine i oko trećine svog tečnog gasa dobija iz Katara, a uprava tog ostrva je saopštila da je obezbijedila alternativne snabdjevače za predstojeći period, uključujući i neke iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), prenosi agencija Rojters.

Portparol kineske Kancelarije za poslove sa Tajvanom Čen Binhua rekao je novinarima u Pekingu da bi „mirno ponovno ujedinjenje“ donijelo bolju zaštitu energetske i resursne bezbjednosti Tajvana, uz „jaku domovinu“ kao podršku. „Spremni smo da tajvanskim sunarodnicima obezbijedimo stabilnu i pouzdanu energetsku i resursnu bezbjednost, kako bi mogli da žive bolje“, rekao je on na pitanje o snabdijevanju energijom Tajvana tokom rata na Bliskom istoku.

Predsjednik Tajvana Laj Čing-te ponovio je danas da je snabdijevanje energijom za ovaj i sljedeći mjesec zagarantovano i da će se od juna uvoziti više američkog gasa. „Tajvan je usvojio diverzifikovan i višeizvorni strateški pristup uvozu energije“, rekao je Laj, prema saopštenju njegove stranke.

Kina je dugo nudila Tajvanu autonomiju po principu „jedna zemlja, dva sistema“ ako pristane da bude stavljen pod kontrolu Pekinga, što nijedna veća tajvanska politička stranka ne podržava. Kineska novinska agencija Sinhua navela je u oktobru prošle godine koje će benefite Tajvan uživati nakon „ponovnog ujedinjenja“, uključujući ekonomsku podršku, ali je dodala da ostrvom moraju da upravljaju „patriote“. Kina se nikada nije odrekla upotrebe sile kako bi stavila Tajvan pod svoju kontrolu.

Kina je najveći svjetski uvoznik nafte i prošle nedjelje je zabranila izvoz goriva barem do kraja marta, u pokušaju da spriječi domaće nestašice, rekli su izvori, ograničavajući izvoz koji je prošle godine iznosio 22 milijarde dolara. Vlade širom svijeta se bore za alternativne izvore energije usljed rata na Bliskom istoku i prekidanja brodskih puteva kroz Ormuski moreuz.