Vještačka inteligencija u fokusu suvremenog ratovanja

Sukob američke administracije s kompanijom Anthropic, koja je odbila razvijati autonomno oružje i alate za masovni nadzor, stavio je u fokus ulogu umjetne inteligencije u suvremenom ratovanju. Dok pratimo vijesti iz Ukrajine i Irana, interesantnije zvuči definicija ratovanja kao sukoba velikih interesa koji se rješava krvoprolićem.

Umjetna inteligencija, koja se brzo razvija, postaje ključna u vojnim operacijama. Primjer je izraelski program Lavender, koji brzinom identifikuje legitimne mete, omogućavajući vojsci da bez ljudske intervencije eliminira ciljeve s minimalnim ljudskim inputima. U Ukrajini se testiraju sistemi za automatsko prepoznavanje lica i geolokaciju, dok se u Iranu koristi analiza podataka prikupljenih dronovima i nadzornim kamerama.

Upravo zbog odbijanja da se uklone zabrane razvoja autonomnog oružja, američko Ministarstvo obrane raskinulo je ugovor s Anthropicom vrijedan 200 miliona dolara. Donald Trump je osudio ovu kompaniju, ističući da oni ne mogu odlučivati o sudbini zemlje. Ministar obrane Pete Hegseth upozorio je da nijedan partner vojske ne smije obavljati poslovanje s Anthropicom, što je dovelo do toga da kompanija postane prvi američki sigurnosni rizik.

U istom trenutku, Pentagon je sklopio saradnju s konkurentima iz OpenAI-ja, čiji direktor Sam Altman tvrdi da će se držati etičkih načela, iako javnost sumnja u njegove namjere. Šira javnost je stala na stranu Anthropica, dok su stotine IT stručnjaka potpisale pisma podrške ovoj kompaniji.

U međuvremenu, naučni rad profesora Kennetha Paynea pokazao je zabrinjavajuće rezultate: različitim AI programima zadao je izmišljene scenarije konflikata, a oni su u 95% slučajeva birali opciju nuklearnog rata. Ovaj podatak izaziva zabrinutost, naročito u kontekstu razvoja umjetne inteligencije bez adekvatnih sigurnosnih mjera.

Na kraju, pitanje ostaje: kako osigurati da odluke o sudbini ljudi ne zavise od tržišnih interesa i autonomnih sistema koji ne prepoznaju ljudske vrijednosti?