SAD i Iran: Pitanje bezbjednosti Ormuskog moreuza

Sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, uz uključivanje Izraela, sve više se fokusira na Ormuski moreuz, koji se smatra najkritičnijom tačkom za globalno snabdijevanje energentima. Oko petine globalne nafte i tečnog prirodnog gasa (TPG) obično protiče kroz ovaj uski plovni put koji povezuje Persijski zaliv s međunarodnim tržištima.

Tankerski saobraćaj je naglo usporen zbog bezbjednosnih briga i izvještaja o postavljanju mina od strane Irana, što dovodi do povećanja cijena nafte na 120 dolara po barelu, dok su cijene avionskog goriva dvostruko veće nego u januaru. Analitičari se pitaju može li Iran iskoristiti globalni energetski sistem kao strateško oružje ili će SAD i njihovi partneri uspjeti da spriječe takav scenario.

Američka vojska je 10. marta izjavila da je pogodila 16 iranskih brodova za postavljanje mina u blizini Ormuskog moreuza, ali Iran i dalje može da izazove haos na ovom plovnom putu. Tri komercijalna broda su 11. marta navodno bila zahvaćena eksplozijama. Tržišta reaguju na rizik, dok analitičari ističu da tržište uzima u obzir neizvjesnost, a ne stvarne poremećaje.

Kevin Buk iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) naglašava da su trgovci spremni na mogućnost da proizvođači iz Zaliva budu primorani da obustave proizvodnju. Čak i skromne promjene cijena mogu imati ogromne posljedice, dok se Iran oslanja na asimetrične taktike kako bi povećao cijenu sukoba.

Za SAD, izazov je balansirati vojne ciljeve s imperativom sprječavanja globalnog energetskog šoka. Predsjednik Donald Tramp je izjavio da je Vašington spreman da prati tankere kroz moreuz, ali je mornarica zasad odbila zahtjeve za vojnu pratnju zbog visokog rizika. Zemlje Grupe sedam (G7) razmatraju oslobađanje rezervi nafte kako bi se ublažio uticaj na tržište.

Ričard Goldberg je istakao da američka strategija kombinuje tržišne alate i vojne mjere, s ciljem da pokaže Iranu da ne može ugušiti globalne tokove nafte bez suočavanja s ozbiljnim kontramjerama. U međuvremenu, rafinerije su zatvorene iz predostrožnosti, a brodske kompanije se suočavaju sa dilemama o plovidbi kroz opasne vode.

Tržišta su zavisna od stabilnosti Ormuskog moreuza, koji također čini ključnu tačku za tečni prirodni gas. Azija, kao najveći uvoznik nafte, posebno je ranjiva, dok bi poremećaji mogli uticati i na snabdijevanje električnom energijom i petrokemijskim proizvodima.

Ozbiljnost krize zavisi od trajanja poremećaja, a analitičari upozoravaju da duže zatvaranje može izazvati inflaciju i usporiti ekonomski rast. Trenutna konfrontacija predstavlja test otpornosti globalnog energetskog sistema, a ključno pitanje ostaje: hoće li Ormuski moreuz ostati otvoren ili će postati epicentar novog energetskog rata?