Island i Crna Gora u trci za 28. članstvo u EU

Državni slogan Crne Gore “28 do 28” sada ima kredibilnog konkurenta. Ako Island odluči da krene evropskim putem, moglo bi doći do ozbiljne konkurencije oko toga koja od ove dvije države postaje 28. članica Evropske unije (EU), piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

Islandska vlada je saopštila da će 29. avgusta održati referendum o članstvu u EU. U slučaju pozitivnog ishoda, referendum bi vladi dao mandat da nastavi pregovore sa EU. Island je aplikaciju za članstvo podnio 2009. godine, neposredno nakon globalne finansijske krize. Tadašnja vlada smatrala je da članstvo u EU može donijeti nekoliko finansijskih benefita poput finansijske stabilnosti i političku i trgovinsku sigurnost kroz pristupanje evropskim fondovima. Međutim, nakon izbora i dolaska na vlast desničarskih snaga, došlo je do jačanja euroskepticizma kako u političkoj eliti tako i među građanima.

Još jedan faktor koji je doveo do povlačenja aplikacije 2015. vezan je za ponovno jačanje bankarskog sektora. Ostaje nejasno da li bi, u slučaju pozitivnog referenduma, Island nastavio pregovore tamo gdje je stao ili bi proces počeo od nule. U svakom slučaju, Island ne bi trebao imati problema da uspješno okonča pregovore. Prema zvaničnim podacima EU, Island je dvotrećinski usklađen sa pravnom tekovinom EU.

Crna Gora se, za sada, smatra najizvjesnijom budućom članicom EU. Državne vlasti ciljaju da okončaju pristupne pregovore do kraja ove godine kako bi otvorile put ka potpisivanju i ratifikaciji pristupnog sporazuma – proces koji, prema statistici, traje između jedne i tri godine. Od ljeta 2023. Crna Gora je uspješno napredovala ka privremenom zatvaranju svih pregovaračkih poglavlja, iako su se posljednjih mjeseci pojavili znaci zastoja.

Od 33 pregovaračkih poglavlja, Crna Gora je privremeno zatvorila 13. Za završetak pregovora potrebno je zatvoriti još 20 poglavlja. U martu se očekuje privremeno zatvaranje jednog poglavlja, dok za preostalih 19 ostaje samo devet mjeseci. Pitanje nastavka ili ponovnog pokretanja pregovora Islanda sa EU, pored pravnih tumačenja, povezano je i sa novom metodologijom proširenja koju je EU usvojila 2020, nakon što se Island povukao.

Crna Gora je pregovore započela starom metodom, ali je, zajedno sa Srbijom, prihvatila novu metodologiju. Prema novoj metodologiji, broj pregovaračkih poglavlja ostaje isti, ali su ona grupisana u takozvane tematske klastere. Srbija u pristupnim pregovorima sa EU ima 35 poglavlja i otvorila je 22, a privremeno zatvorila dva. Po novoj metodologiji, ključna su poglavlja 23 i 24, koja se odnose na vladavinu prava. Dionis Cenusa, ekspert u Centru za geopolitičke bezbjednosne studije sa sjedištem u Litvaniji, smatra da je malo vjerovatno da će EU primijeniti različite metodologije na Crnu Goru i Island bez rizika od diskriminatorskog tretmana.

Evropska komesarka za proširenje Marta Kos je nagovijestila takve klauzule u slučaju Crne Gore, najavljujući da će sporazum biti “prvi u novoj generaciji”. Prema njoj, te mjere ostaju na snazi koliko je potrebno, ali se neće primjenjivati ako nove članice poštuju pravila. Cenusa dodaje da će EU posebno pažljivo ispitati prirodu zaštitne klauzule, povezano s vladavinom prava u Crnoj Gori, zbog potencijalnog rizika od demokratskog nazadovanja.

Pitanje apsorpcije EU kao problema spominjalo se još prije početka ruske invazije na Ukrajinu 2022, a nakon ruske agresije na Ukrajinu, na proširenje se posmatra i kao na bezbjednosni projekat. Ipak, postojeći institucionalni okvir projektovan je za 28 članica, iako ih trenutno ima 27. Augustin Palokaj, dugogodišnji dopisnik iz Brisela i ekspert za proširenje, ocjenjuje da je “smiješno da se Crna Gora i Island, gledaju kao opterećenje za EU”.

Konačni ishod zavisiće od političke volje sadašnjih članica, koje balansiraju između potrebe za proširenjem i sumnje u sopstvenu spremnost. U posljednje vrijeme se govori o kreativnim modelima za nove članice, poput takozvanog “obrnutog članstva”, koje omogućava djelimičan pristup evropskim politikama. Crna Gora je odbacila ovu opciju jer je preduzela sve reforme za punopravno članstvo.

Vjerovatno bi i Island odbio čak i da počne proces, ako bi mu se nudilo išta manje od punopravnog članstva i ravnopravnosti sa ostalim članicama. Konačni ishod će uveliko zavisiti od strategije pristupanja Crne Gore, koja će vjerovatno odbaciti bilo kakve ustupke u pogledu prava glasa u Evropskom savjetu, posebno ako se takva prava daju Islandu.

U tom smislu, obje zemlje će biti u trci za isti kalendarski cilj. Čak i Island, koji je znatno napredniji od Crne Gore, ne bi mogao preko noći da postane član EU, jer se moraju poštovati utvrđeni kalendarski rokovi i procedure. Ako Rejkjavik glasa za, realno je očekivati da obje zemlje zajedno stignu na konačni cilj. Međutim, Island bi se brzo kretao – toliko brzo da bi Crna Gora iznenada mogla da se utrkuje možda čak i nastojeći da potpiše prije Islanda, samo da bi zauzela simbolično 28. mjesto.