Ursula von der Leyen želi više nuklearne energije; Njemačka protiv povratka reaktora

Ursula von der Leyen, na čelu Evropske komisije, najavila je jaču upotrebu nuklearne energije u Evropskoj uniji. Ipak, u njenoj CDU i u Njemačkoj nema široke podrške za povratak na nuklearne reaktore, pa se postavlja pitanje zašto Njemačka ne želi oživjeti atomske kapacitete.

Na nuklearnom samitu kod Pariza početkom sedmice, von der Leyen opisala je okretanje leđa atomskoj energiji kao 'stratešku grešku' i pohvalila nuklearnu energiju kao pouzdanu, povoljnu i uz male emisije štetnih gasova. Ona je najavila i finansijsku pomoć EU za izgradnju nuklearnih centrala.

Šefica Evropske komisije vezuje se i za porodični krug: njen pokojni otac Ernst Albrecht, bivši premijer Donje Saksonije i zagovornik odlagališta radioaktivnog otpada, nije uspio da obezbijedi rješenje za Gorleben. Mjesto Gorleben ostalo je simbol borbe stotina hiljada protiv atomske energije, a radioaktivni otpad nikad nije skladišten tamo.

Posljednja nuklearka u Njemačkoj skinuta je sa mreže prije tri godine. U periodu od 1961. do danas, 37 reaktora davalo je čak 30 odsto njemačke struje; napuštanje te logike izazvalo je povećanu zavisnost od uvoza nafte i gasa i ponovnu debatu o stabilnosti energetske politke. Debata bi se često užarila, posebno u kontekstu ranijih sukoba i geopolitičkih kalkulacija.

Savezni kancelar Fridrih Merc, i on Ursule, kategorično kaže: "nije moguće" vratiti se energiji koju su prethodne vlade ugasile. "Žalim zbog toga, ali tako je, i moramo se koncentrisati na energetsku politiku koju imamo", rekao je Merc. Teoretski postoji većina, ali u praksi poslanici Demohrišćana i desničarske Alternative za Njemačku (AfD) ne bi zajedno podržali taj korak.

U vladi, manji partner SPD jasno odbacuje ideju povratka nuklearnoj energiji. Ministar životne sredine Karsten Šnajder (SPD) podsjetio je na 'milijarde poreskog novca' koliko je koštao rad nuklearnih elektrana: "Treba izvući zaključke ako jedna rizična tehnologija posle 75 godina i dalje visi nad državnim kazanom, a pride postoje bolje alternative".

Privatnike to ne zanima: Šnajder je lakonski odbacio ideje Brisela o polaganju prije svega na male mobilne modularne reaktore. "Te male atomske centrale se decenijama najavljuju, ali ne uspijevaju da se nametnu. Umjesto toga, stalno vape za subvencijama." U tome je dobio jak glas podrške u liku Markusa Krebera, šefa najvećeg njemačkog snabdijevača strujom RWE: "Kako sada stvari stoje, nezamislive su privatne investicije u male modularne reaktore." Dodao je da nema nagovještaja dobavljača koji bi danas ponudio da sagradi takav reaktor po fiksnoj cijeni.

Za razliku od Njemačke, u drugim zemljama EU razmišljaju o jačanju nuklearnih kapaciteta. Francuska, dom mnogih reaktora, radi 57 reaktora i okuplja kružok od petnaest članica EU koje se zalažu za još reaktora. Među njima su Švedska i Italija, dok Španija i Austrija dijele njemački stav po pitanju atomske energije.