Eho iz crnogorskog parlamenta: istaknuti političari i njihovi stavovi

Pogled iz crnogorskog parlamenta IN4S, napisao je prof. dr Dragan Koprivica. Milan Knežević, Milun Zogović, Dritan Abazović, Boris Bogdanović, Momčilo Leković i Sladjana Kaludjerović hrabro i precizno dijagnostikuju neuralgične tačke današnje Crne Gore, pokazujući da svaki trenutak zahtijeva ljude koji će jasno i glasno, bez govora mržnje, u znak građanskog duga prema Crnoj Gori, ukazati na slabosti pravne države. Tako se potvrđuje potreba za odgovornim djelovanjem svake političke snage u službi građana.

Milan Knežević pokazuje i da mu funkcije nikad nisu bile prioritet, pa je i zbog toga u samom vrhu popularnosti među političkim ličnostima Crne Gore. Međutim, on govori u korist Ustava i zakona ove zemlje, nezavisno od toga kojem političkom bloku pripada.

Ljudi poput Milana Kneževića potrebni su svakom vremenu, jer su njegovi govori i glas naroda putokaz za Crnu Goru ka Evropskoj uniji.

Stavovi Miluna Zogovića, poslanika do izbora za potpredsjednika Vlade, u kojoj je principijelno podnio ostavku, podržavaju činjenicu da bratstvo Zogovića uvijek daje i daje ugledne ljude iz svih sfera javnog života.

Prilikom analize novijih zbivanja, logično je što su Milan Knežević i Dritan Abazović po novim anketama najcjenjeniji političari u Crnoj Gori.

Izrazio je Dritan Abazović značajnost potpisivanja Temeljnog ugovora između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve, a potom nije pokleknuo pred prijetnjama bivših vlasnika privatne Crne Gore.

Objektivno, u novijem vremenu se u Parlamentu posebno ističe glas zaista neustrašivog borca za pravdu i istinu, Borisa Bogdanovića, koji se javlja i kad većina junaka ćuti o vrućim temama.

Prijatno izneneđenje svojim objektivnim i hrabrim istupima predstavlja i novo lice, poslanik Demokrata Momčilo Leković.

Sladjana Kaludjerović iz SNP-a, uz poštovanje prema svim damama u Parlamentu, posebno se ističe, a što je, naravno, odmah dalo povoda raznim mrziteljima da joj upućuju mizogene poruke, koje su nedostojne Crne Gore i njenog odnosa prema ženi i njenoj ulozi u istoriji.

Neka takvih ličnosti bude što više na našoj političkoj sceni; Knežević, Zogović, Abazović, Bogdanović, Leković i Kaludjerović doprinose otvorenoj i odgovornoj demokratskoj praksi.

U opozicionim redovima sjedi mnogo inteligentnih poslanika i poslanica, ali je jasno da uz svu sjajnu retoriku teško je braniti ono što je nebranjivo.

Crna Gora mora naprijed jer su je mnogi iz bivšeg režima pokušali vratiti unazad gradeći mafijaški poligon za najtmurije stranice crnogorske istorije. Zato je važno da se građani i institucije okrenu ka vladavini prava i demokratskom zajedništvu.

Bitno je da dolazi novo vrijeme i da se svi prilagodimo tim promjenama radi budućnosti Crne Gore i njene evropske perspektive.