Jovanović: Vrijeđanje i prijetnje na mreži – selektivnost institucija

Jelena Jovanović, izvršna urednica portala Raskrinkavanje.me, naglasila je da Strazburovi standardi slobode izražavanja zahtijevaju da represivne mjere prema govoru moraju biti izuzetak, a ne refleks, i da se pažljivo mjere kada je riječ o kritici nosilaca moći.

Dok vrijeđanje običnih građana ostaje prepušteno stihiji interneta, kritika države i njenih predstavnika nailazi na brzu represivnu reakciju, zaključuje Jovanović.

Prema dostupnim podacima, Prekršajni sud u Podgorici u prošloj godini zbog prekršaja iz Zakona o javnom redu i miru učinjenih u digitalnom prostoru izrekao je zatvorsku kaznu za tri osobe, novčane kazne za 12, dok su tri osobe uslovno osuđene. Uz to, u dva predmeta izrečene su Zaštitne mjere zabrane uznemiravanja i uhođenja, u jednom predmetu Zaštitna mjera obaveznog liječenja ambulantnog tipa, a u jednom predmetu Zaštitna mjera obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi.

Iz odgovora Višeg suda za prekršaje za naš portal je istaknuto da sud u Podgorici vodi statistiku po sjedištu suda, ali ne i po cijeloj ustanovi, te da drugi sudovi poput Budve, Kotor i Bijelog Polja ne vode sveobuhvatnu statistiku po vrsti prekršaja i prostoru kojim su učinjeni, što otežava širu sliku o prijetnjama i uvredama na mreži.

Najavljeno je da će postupak uređivanja statistike u PRIS-u doprinijeti tome da sudovi za prekršaje voditi navedenu statistiku sveobuhvatno, kako za predmete iz Zakona o javnom redu i miru, tako i iz drugih prekršajnih oblasti.

U okviru analize naglašeno je i da nedavni slučaj Milana Kneževića, lidera Demokratske narodne partije i poslanika u Skupštini Crne Gore, pokazuje koliko je policija osjetljiva na kritiku. Knežević je 26. februara navodno podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv sebe pred Sudom za prekršaje u Podgorici, jer ga je direktor Uprave policije Lazar Šćepanović nazvao bukvom. Šćepanović je odgovorio da su službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica po službenoj dužnosti podnijeli odgovarajuće zahtjeve za utvrđivanje odgovornosti i zaštitu ugleda policije.

Uprava policije saopštila je da neće dozvoliti narušavanje ugleda policije i da će zaštititi svakog službenika, ali da neće tolerisati uvrede upućene na račun čelnika policije. Takođe je naglašeno da policija najavljuje identifikovanje i procesuiranje osoba koje stoje iza širenja dezinformacija o visokom policijskom službeniku, iako dezinformacije same po sebi nisu krivično djelo ili prekršaj, te da se sloboda izražavanja može ograničiti samo radi zaštite legitimnog cilja.

Sa druge strane, Ombudsman navodi da kroz kadrovske i tehničke kapacitete prati stanje u javnom diskursu Crne Gore, uključujući i objave na portalima registrovanih medija. Između ostalog, ukoliko ne dobijaju informaciju direktno od građana koji su žrtve govora mržnje ili kroz medije, teško je registrovati i procesuirati sve diskriminatorne slučajeve izražavanja. U odgovoru dostavljenom redakciji navode i da su kroz saradnju s UNDP-jem dobili značajne podatke kroz online praćenje govora mržnje: u julu prošle godine od 277.690 komentara, 97.805 (35 odsto) imalo elemente mržnje; većina (66,2 odsto) bila niskog intenziteta, a visok nivo ozbiljnosti prisutan u 16,3 odsto; etnički i nacionalni govor mržnje dominirao je sa 16,6 odsto, religijski 5,2 odsto, a po osnovu pola i seksualne orijentacije 3,7 odsto. Najzastupljeniji je bio generalizovani govor 74,1 odsto.

Zaštitnik ljudskih prava poziva nosioce pravosudnih funkcija da govor mržnje, kao djeo iz domena prekršajno-pravne odgovornosti, procesuiraju kroz Zakon o zabrani diskriminacije, a ne isključivo kroz Zakon o javnom redu i miru. U ovom kontekstu Sudovi za prekršaje, prema riječima Jovanović, dužni su primjenjivati standarde slobode izražavanja razvijene u praksi Evropskog suda za ljudska prava i trodjelni test iz člana 10 Evropske konvencije, pri čemu rok u praksi varira od predmeta do predmeta i obrazloženja odluke.

Takode, Sud za prekršaje u Bijelom Polju naglasio je da prilikom odlučivanja ponekad primjenjuje standarde iz prakse Evropskog suda za ljudska prava, uključujući trodjelni test, pri čemu priroda standarda nije uvijek ujednačena, već zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja. S druge strane, Suda za prekršaje u Budvi navodi da sudije primjenjuju praksu Evropskog suda za ljudska prava, uz napomenu da su standardi Strazbura općenito takvi da represivne mjere prema govoru moraju biti izuzetak, a ne pravilo, te da se pažljivo vagaju u slučajevima kritike nosilaca moći i javnog interesa.