O promjeni Ustava Crne Gore: Potreba za pažljivim pristupom

U Crnoj Gori se od pojedinih političkih struktura sve češće ističe potreba za promjenom Ustava. Međutim, svaki pokušaj da se promijeni bilo koja odredba Ustava van strogo utvrđenog postupka vodi kršenju ustavnog načela ustavnosti i zakonitosti.

Promjena Ustava predstavlja značajnu, složenu i osjetljivu aktivnost, kojoj se mora pristupiti s dužnom pažnjom. Neophodno je razmotriti razloge, ciljeve i očekivane efekte promjena, kao i pravilan trenutak za njihovo sprovođenje. Ustavom Crne Gore utvrđen je složen postupak promjene, koji podrazumijeva dodatne uslove za konačnost odluke o promjeni pojedinih ustavnih odredbi, uključujući i učešće građana.

U ustavnopravnoj teoriji se govori o "samovezivanju ustavotvorne vlasti", što ima zaštitno djelovanje. Ustav se, prema svojoj prirodi, svrstava među čvrste, teško promjenjive ustave. Promjena Ustava se može odnositi na formalnu promjenu, gdje se mijenja formulacija sadržaja ustavnog teksta, a postupak revizije uključuje nekoliko međusobno povezanih faza.

Prijedlog za promjenu Ustava mogu podnijeti predsjednik Crne Gore, Vlada ili najmanje 25 poslanika, dok građani imaju pravo na naknadnu saglasnost. Ustav ne predviđa bliže elemente sadržine prijedloga za promjenu, ali se od Skupštine očekuje da razmotri prijedlog i odluči o njegovom usvajanju. Prijedlog se usvaja ako za njega glasa dvije trećine svih poslanika.

Nakon usvajanja, prijedlog se ne može ponoviti prije isteka jedne godine od dana kada je odbijen, čime se onemogućava olako korišćenje prava na podnošenje prijedloga. Ustav takođe predviđa da se promjena može odnositi na djelimičnu ili potpunu promjenu Ustava, s tim da se izmjene vrše amandmanima.

U postupku promjene, nadležno radno tijelo Skupštine, Ustavni odbor, sačinjava nacrt akta o promjeni Ustava, koji se stavlja na javnu raspravu. Ustav Crne Gore utvrđuje dominantnu nadležnost Skupštine za donošenje odluka o promjeni, a potrebna kvalifikovana većina za usvajanje prijedloga ostaje ista tokom cijelog postupka.

Ustav ne sadrži apsolutnu zabranu revizije pojedinih svojih odredbi, ali su za devet članova utvrđeni složeniji postupci. Odluke o promjenama ovih odredbi konačne su tek kada ih potvrde nosioci biračkog prava. Ovaj oblik promjena osigurava dodatnu stabilnost Ustava i ustavnog poretka.