Kako demokratije koriste autokratske alate za gušenje novinarstva

U novembru 2024. godine, srušila se nadstrešnica na željezničkoj stanici u Srbiji, usmrćujući 16 ljudi. Najvjerovatniji uzrok ovog tragičnog incidenta bila je korupcija, što je izazvalo masovne proteste o kojima su izvještavali nezavisni novinari. Međutim, neki od njih su pretučeni od batinaša, dok je polovinu pretučeno od strane policije. Tokom 2025. godine, u Srbiji je zabilježeno najmanje 91 fizički napad na novinare, prema podacima Nezavisnog udruženja novinara Srbije. Napadači se rijetko kažnjavaju, što „ohrabruje nova krivična djela protiv novinara“, ističe Jelena Petković, lokalna ekspertkinja za bezbjednost medija.

Srbija se naizgled ponaša kao demokratska država, ne zatvarajući novinare zbog njihovih pisanih radova. Ipak, vlasti koriste brojne metode kako bi otežali život i rad novinarima, osim ako ne podržavaju vlast. Istraživački medij KRIK, poznat po razotkrivanju korupcije, suočen je s više od 30 tužbi u poslednjih nekoliko godina, od kojih je 17 i dalje aktivno, navodi glavni urednik Stevan Dojčinović, koji mora provoditi do pet dana mjesečno na sudu. Režimski mediji ga optužuju da radi za CIA-u i Džordža Soroša, dok su kružile lažirane fotografije s vođom kriminalne grupe, kao i stvarne intimne fotografije, s ciljem da ga osramote.

U međuvremenu, svi zemaljski emiteri su pod kontrolom države ili u vlasništvu prijatelja desničarskog populističkog predsjednika Aleksandra Vučića, te prenose ono što vlast želi. Zoran Kusovac, medijski konsultant, prepričava da se jedna njegova prijateljica razvela od muža, TV urednika, dijelom zbog Vučićevih noćnih poziva. Globalni indeks slobode medija, koji su osmislili Reporteri bez granica (RSF), pokazuje da se slobode medija širom svijeta povlače, sa rezultatom koji je pao sa 67 od 100 (toliko danas ima Amerika) na ispod 55 u 2025. godini. „Po prvi put u istoriji indeksa, uslovi za bavljenje novinarstvom su ‘teški’ ili ‘veoma ozbiljni’ u više od polovine zemalja svijeta“, navodi RSF.

Analize pokazuju da smanjenje medijskih sloboda u jednoj zemlji može značiti povećanje korupcije u toj zemlji. Ova veza je potvrđena podacima iz 180 zemalja prikupljenim tokom 80 godina. Bez slobodnog i istraživačkog novinarstva, funkcioneri lakše pronevjeravaju novac bez nadzora. Statistički, ako sloboda štampe opadne sa nivoa Kanade na nivo Indonezije, predviđa se da će korupcija porasti na nivou koji odgovara prelasku Irske u Latviju.

Rast korupcije takođe predviđa smanjenje slobode medija, jer oni na vlasti, kada imaju mnogo toga da kriju, imaju motiv da začepe usta novinarima. „Ako izvještavamo o korupciji… naši novinari bivaju doksovani“, kaže Vahju Đatjmika, direktor indonežanskog nedjeljnika Tempo. U tom kontekstu, analize pokazuju da populistička politika, korupcija i pritisak na kritičke medije idu zajedno i međusobno se pojačavaju.

„Velika promjena koju vidimo posljednjih godina jeste da navodno demokratske zemlje usvajaju mnoge tehnike koje smo tradicionalno viđali u autoritarnim režimima“, kaže Džodi Ginzberg, čelnica Komiteta za zaštitu novinara (CPJ). Te tehnike obično uključuju retoričke, pravne i ekonomske metode. Kritički novinari se često predstavljaju kao prijetnja naciji, a vlasti koriste tu retoriku kako bi opravdale svoje akcije protiv medija. Na primjer, Vučić negativno izvještavanje opisuje kao „čisti terorizam“.

U gotovo svakoj demokratiji, sloboda izražavanja je zagarantovana zakonom, što bi trebalo otežati vlastima da koriste pravosudni sistem protiv novinara. Međutim, vlasti često koriste parnične postupke da bi slomile novinare i medije. U Evropi je zabilježen porast zlonamjernih tužbi bogataša koje imaju za cilj da finansijski unište novinare. Izvještaj iz 2023. godine navodi više od 800 takvih slučajeva, što samo „zagrebe površinu… problema“. Takođe, vlasti u nekim zemljama optužuju novinare za „obične“ zločine, kako bi ih prikazale kao nepouzdane i zastrašile druge da se samocenzurišu.