Hrvatska pristupila EU uz brojne privremene mjere i izuzetke

Hrvatska je 1. jula 2013. godine pristupila Evropskoj uniji kao punopravna članica, uz brojna privremena izuzeća i prelazne režime koji su onemogućavali njen ravnopravan status sa ostalim članicama. Ove mjere su definisane u Aktu o uslovima pristupanja Hrvatske, koji obuhvata 55 članova, devet aneksa i brojne druge dodatke, a koji se odnose na pravosuđe, temeljna prava, borbu protiv korupcije i tržišnu konkurenciju.

U trenutku pristupanja, Hrvatska je bila obavezna da prihvati sve prethodno donesene odluke institucija EU i da se povuče iz sporazuma o slobodnoj trgovini sa trećim državama koji nijesu u skladu sa pravilima EU. Takođe, imala je vremenski ograničene prelazne režime, posebno u vezi sa pravnom tekovinom vezanom za Šengen zonu, gdje je Savjet EU odlučivao o ukidanju kontrola na granicama među članicama nakon evaluacije.

Tokom prvih tri godine članstva, Evropska komisija je imala pojačan nadzor nad ispunjavanjem obaveza koje je Hrvatska preuzela tokom pristupnih pregovora. Ovaj nadzor je uključivao pravosuđe, temeljna prava, borbu protiv korupcije, tržišnu konkurenciju i upravljanje vanjskim granicama.

U ekonomskom smislu, Hrvatska je od samog početka imala status „države članice s odstupanjem“ jer nije ušla u zonu eura. Njene finansijske obaveze bile su vremenski ograničene, sa mogućnošću plaćanja obaveza za kapital Evropske investicione banke tokom pet godina, dok je rok za obaveze prema Istraživačkom fondu za ugalj i čelik počinjao tek 2015. godine.

Prelazne odredbe su također omogućile Hrvatskoj postupno usklađivanje s pravnom tekovinom EU u precizno određenim slučajevima, a trajale su do čak sedam godina. Ove odredbe su se odnosile na ključno tržište proizvoda poput lijekova, radne snage i poljoprivrednog zemljišta, kao i na propise vezane uz Šengen zonu.

U Aktu o pristupanju, predviđene su i zaštitne klauzule koje su omogućavale EU da preduzme privremene mjere zaštite u slučaju ozbiljnih poremećaja na unutrašnjem tržištu. Ove mjere su bile na snazi tokom tri godine, a nakon isteka tog roka, članstvo bi postalo punopravno i nepovratno.

Hrvatska se obavezala da će nastaviti sa realizacijom svoje Strategije reforme pravosuđa i Akcijskog plana, jačajući nezavisnost i profesionalizam pravosuđa, te poboljšavajući postupanje u predmetima ratnih zločina. Takođe, obavezala se na jačanje zaštite manjina i saradnju sa Haškim tribunalom.

Sa obzirom na to da se Crnoj Gori približava trenutak kada će početi sastavljanje prijedloga dokumenata za svoj ulazak u EU, važno je napomenuti da će se suočiti sa sličnim pitanjima koja će morati da rješava i nakon sticanja punopravnog članstva u Uniji.