Vladimir Leposavić smijenjen zbog izjave o Srebrenici

Vladimir Leposavić smijenjen je sa funkcije ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava 17. juna 2021. godine, nakon višemjesečne političke krize izazvane njegovom izjavom u Skupštini da je spreman da prizna da je u Srebrenici počinjen genocid „kada se to i nedvosmisleno utvrdi“.

Takva formulacija izazvala je posebno oštre reakcije jer je dolazila od ministra pravde, u trenutku kada je kvalifikacija genocida već bila utvrđena presudama međunarodnih sudova.

Kontroverza je počela 26. marta 2021. godine, kada je tadašnji ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić u Skupštini odgovarao na pitanje poslanika DPS-a Andrije Nikolića o tome da li priznaje da je u Srebrenici počinjen genocid. Leposavić je tada kazao da je spreman da prihvati takvu kvalifikaciju „kada se to nedvosmisleno utvrdi“.

Upravo je ta formulacija bila srž problema. Jer u trenutku kada ju je izgovorio nije se radilo o događaju čija je pravna priroda bila otvoreno pitanje. Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde već su u svojim odlukama zločin u Srebrenici kvalifikovali kao genocid.

Zbog toga je izjava ministra pravde ostavila utisak da se pravosnažno utvrđena činjenica ponovo stavlja na neku vrstu političkog ili ličnog preispitivanja.

Posebnu težinu slučaju davala je Leposavićeva funkcija. Od ministra pravde očekuje se da razumije razliku između političkog mišljenja i pravno utvrđene činjenice, kao i značaj pravosnažnih odluka međunarodnih sudova.

Zato problem nije bio samo u izboru riječi, već u poruci koju je takva formulacija nosila: ako ministar pravde kaže da će nešto prihvatiti tek kada bude „nedvosmisleno utvrđeno“, logično se postavlja pitanje šta je još trebalo da bude utvrđeno nakon presuda međunarodnih sudova.

Leposavić je pokušao da ublaži odgovor navodeći da neće sporiti pravnu važnost odluka međunarodnih tijela i izražavajući pijetet prema žrtvama. Međutim, istovremeno je problematizovao kredibilitet Haškog tribunala.

Time je njegov odgovor postao još kontradiktorniji: s jedne strane tvrdio je da ne osporava pravnu važnost međunarodnih odluka, a s druge je dovodio u pitanje instituciju čije su presude bile ključni dio pravnog utvrđivanja događaja u Srebrenici.

Nije rekao „nije bilo genocida“, ali to nije cijela priča. Tačno je da Leposavić nije izgovorio rečenicu: „U Srebrenici nije bilo genocida.“ Ali svođenje cijele polemike samo na tu činjenicu takođe bi bilo pogrešno.

Politička i pravna odgovornost javnog funkcionera ne mjeri se samo time da li je izgovorio najekstremniju moguću formulaciju. U ovom slučaju sporno je bilo to što je ministar pravde ostavio prostor za sumnju u pravnu kvalifikaciju koja je već bila predmet međunarodnih presuda.

Drugim riječima, problem nije bio samo u onome što je Leposavić rekao, nego i u onome što je njegov odgovor implicirao. Njegovo insistiranje na tome da genocid mora biti „nedvosmisleno utvrđen“ moglo se razumjeti kao relativizovanje već donesenih presuda, bez obzira na to što je kasnije tvrdio da genocid nije negirao.

Nekoliko dana kasnije Leposavić je izjavio da ni kao građanin ni kao javni funkcioner nije negirao genocid u Srebrenici. Međutim, takvo pojašnjenje nije uklonilo osnovni problem.

Ministar nije povukao ključnu formulaciju niti je jednostavno i nedvosmisleno rekao da prihvata pravosnažno utvrđenu kvalifikaciju genocida. Politička kriza je zato nastavljena.

Tadašnji premijer Zdravko Krivokapić početkom aprila predložio je njegovo razrješenje, uz obrazloženje da je Leposavićevo javno djelovanje odstupilo od politike Vlade i međunarodnih obaveza Crne Gore.

Smjena uz glasove vlasti i opozicije Skupština Crne Gore razriješila je Leposavića 17. juna 2021. godine. Za njegovu smjenu glasala su 43 poslanika, 27 je bilo protiv, dok je 10 bilo uzdržano.

Razrješenje su podržali poslanici tadašnje opozicije, uključujući DPS, SD, SDP, Bošnjačku stranku i albanske partije, kao i poslanici Građanskog pokreta URA, koji je bio dio tadašnje parlamentarne većine. Poslanici Demokrata bili su uzdržani, dok je najveći dio koalicije „Za budućnost Crne Gore“ glasao protiv razrješenja.

Time je slučaj Leposavić prerastao iz spora oko jedne izjave u ozbiljnu krizu unutar vlasti formirane nakon izbora 2020. godine.

Suština problema Slučaj Vladimira Leposavića često se i danas pojednostavljuje na dvije suprotstavljene tvrdnje. Jedna glasi da je „negirao genocid“, druga da „nikada nije rekao da genocida nije bilo”. Druga tvrdnja je doslovno tačnija, ali sama po sebi ne objašnjava zašto je izjava izazvala toliku reakciju.

Suština je u tome što je ministar pravde pravnu kvalifikaciju genocida predstavio kao nešto što još treba da bude „nedvosmisleno utvrđeno”. Za političara bi takva formulacija bila kontroverzna. Za ministra pravde ona je bila znatno ozbiljnija.

Jer posao ministra pravde nije da presude međunarodnih sudova vraća u zonu političke sumnje, već da razumije i poštuje njihov pravni značaj. Upravo zbog toga slučaj Leposavić nije bio samo polemika oko jedne nespretne rečenice, već pitanje odnosa državnog funkcionera prema međunarodnom pravu, sudskim presudama i odgovornosti koju nosi funkcija ministra pravde.