SAD i Kina koriste Rusiju za svoje svrhe

Specijalni američki izaslanici Steven Witkoff i Jared Kushner su dobro primljeni u Moskvi. Putin se zahvalio američkim izaslanicima na trudu i zamolio ih da prenesu njegove najbolje želje i zahvalnost Trumpu. Samo SAD mogu natjerati Ukrajinu da preda cijeli Donbas Rusiji. Osim toga, samo SAD mogu značajno investirati u istraživanje nafte i plina. Bez ukidanja američkih sankcija, proizvodnja energije u Rusiji biće ozbiljno otežana, posebno nakon ukrajinskih vazdušnih napada na ruske rafinerije, koje se uveliko oslanjaju na zapadne tehnologije i opremu.

Dana 4. septembra u Habarovsku, gradu koji je bio centar sovjetskih operacija protiv japanske vojske u Mongoliji, Kini i Koreji, održano je svečano otvaranje novog ratnog spomenika. Spomenik je izgrađen prilično brzo. U januaru je ruski predsjednik Vladimir Putin ohrabrio Rusko vojno-istorijsko društvo da stvori takav spomenik. Ubrzo je projekat odabran i pokrenut nakon što su dodani neki detalji. Tokom izgradnje, japanska vlada je tražila da se promijeni nekoliko elemenata dizajna, ali je to ignorisano.

Nakon što je spomenik otvoren, i japanski ministar vanjskih poslova Toshimitsu Motegi i premijerka Japana Sanae Takaichi zahtijevali su da se spomenik promijeni, jer prikazuje sovjetskog vojnika koji uništava japanski granični spomenik sa znakom krizanteme. Ovaj cvijet je bio simbol Japanskog carstva i još služi kao jedan od simbola japanske nacije. Spomenik je otvoreno uvredljiv za Japan i to nije slučajan gest. Ne pokušava prvi put Putin otežati stvari Sanae Takaichi. On je 13. augusta posjetio Iturup (poznat kao Etorofu u Japanu), najveće od četiri južna Kurilska ostrva, koje Japan smatra dijelom svoje teritorije. Putin nikada prije nije posjetio Južna Kurilska ostrva, i bilo je očito da će Japan, koji insistira na preuzimanju kontrole nad ostrvima, odmah reagirati na to. To je zaoštrilo odnose između Japana i Rusije.

Takaichi je 24. augusta obećala da će podržati sankcije Rusiji i podržati Ukrajinu. Putinovo ponašanje izgleda neobjašnjivo sa stanovišta nacionalnih interesa. Teško je shvatiti zašto pogoršava odnose s jednom od najuticajnijih država u azijsko-pacifičkoj regiji, dok istovremeno podstiče rat u Ukrajini i pokušava zastrašiti Zapadnu Evropu. Jedino moguće objašnjenje je da Moskva mora uzeti u obzir zahtjeve Pekinga.

Sanae Takaichi, koja je izabrana za premijerku Japana u oktobru 2025. godine, smatrana je najprotajvanskijom japanskom liderkom i njen sukob s Kinom bio je gotovo neizbježan. Japanski ustav usvojen, pod američkim utjecajem, nakon Drugog svjetskog rata dozvoljava upotrebu vojnih snaga samo za borbu protiv agresije. Ali postoji važan detalj. Ako je zemlja, koja je važna za japansku nacionalnu sigurnost, napadnuta, Japan može priskočiti u pomoć. To se smatra akcijom kolektivne samoodbrane i Tajvan, blisko povezan s Japanom, može računati na njegovu zaštitu.

Sanae Takaichi je na to podsjećena ubrzo nakon što je izabrana, što je izazvalo krizu u odnosima između Kine i Japana. Izjava Sanae Takaichi o mogućnosti japanskih vojnih akcija u odbranu Tajvana ne može se tretirati kao puka spekulacija. Japanska premijerka ima bliske veze s liderima Demokratske progresivne stranke (DPP), koja je vladajuća stranka na Tajvanu. DPP ne planira proglasiti formalne deklaracije o nezavisnosti, ali Tajvan smatra nezavisnom državom. To nameće prijetnju vojnim sukobom. Peking može iskoristiti odbijanje DPP-a da prizna ostrvo kao dio kineske države kao izgovor za invaziju. Japanska premijerka je izjavila da će Tajvanu u tom slučaju biti data japanska pomoć.

Kina je ograničila izvoz rijetkih zemnih metala u Japan kao odgovor na tu izjavu. U 2026. godini Kina nije prodavala Japanu ni terbijum (neophodan za visokoučinkovite magnete), ni disprozij oksid potreban za proizvodnju lasera i superprovodnika. Kina kontrolira više od 90 posto globalne ponude oba metala. Kina je počela pokazivati i spremnost za vojni sukob. Kineske zračne patrole u blizini japanskog zračnog prostora su povećane, a kineska pomorska aktivnost je intenzivirana, uz rusku pomoć.

Ruski avioni su učestvovali u zajedničkim vježbama bombardiranja s Kinom u zonama vjerovatnog vojnog sukoba. Rusija planira učiniti važnu uslugu Kini i u Mjanmaru. U ovoj zemlji bjesni građanski rat, započet nakon prokineskog vojnog udara. Peking podržava vojnu huntu u Mjanmaru, ali izbjegava direktno učešće u građanskom ratu. U međuvremenu, vojna vlada nastavlja gubiti teritoriju, uključujući ekonomski važna područja. Sredinom augusta objavljeno je da će Rusija značajno investirati u južni Mjanmar, gdje se vode teške borbe. Ruske kompanije će izgraditi elektranu, rafineriju nafte, pa čak i dubokomorsku morsku luku u regiji. Sve se to ne može postići bez preuzimanja kontrole nad situacijom u južnom Mjanmaru. U zamjenu za sve usluge, Rusija očekuje ekonomsku podršku i tehnološku pomoć, potrebnu za nastavak svojih ratnih napora.

Kina je postala izuzetno važan ekonomski partner za Rusiju. Ali očigledno nema namjeru ponoviti njemačko iskustvo i postati ovisna o ruskom izvozu ugljikovodika. Snabdijevanje ruske nafte i plina Kini značajno je poraslo ove godine, ali to je i dalje mali dio onoga što je Rusija isporučivala Evropi prije rata. Rusiji je obećano da će joj biti dozvoljena izgradnja novog plinovoda za Kinu, Snaga Sibira 2. Međutim, kineske vlasti i dalje odgađaju realizaciju projekta.

Jačanje Rusije nema smisla za Kinu, jer bi Rusija pokušala iskoristiti svoju povećanu moć da prisili Evropu na obnovu ekonomske saradnje. EU ostaje najatraktivniji trgovinski partner za Rusiju, zbog historijskih veza, veličine tržišta EU i mnogo razvijenije transportne infrastrukture na zapadu zemlje. Izgledi za obnovu veza između Rusije i EU zavise od okončanja neprijateljstava u Ukrajini. Samo SAD može natjerati Ukrajinu da preda cijeli Donbas Rusiji i tako Putinu pružiti priliku da proglasi pobjedu.

Osim toga, samo SAD mogu značajno investirati u istraživanje nafte i plina, u čemu američke kompanije imaju veliko iskustvo. Bez ukidanja američkih sankcija, proizvodnja energije u Rusiji bit će ozbiljno otežana, posebno nakon ukrajinskih zračnih napada na ruske rafinerije, koje se uveliko oslanjaju na zapadne tehnologije i opremu. Zbog ukrajinskih napada i mogućih američkih sankcija protiv kupaca ruske nafte, državni prihodi od naftne industrije pali su gotovo dvostruko u augustu, gotovo dostigavši nivo koji su imali prije rata između SAD-a i Irana.

Iako Kremlj polaže nade u partnerstvo s američkom administracijom, želi pokazati da može postići svoje ciljeve u Ukrajini i prevladati ekonomske poteškoće bez američke pomoći. Specijalni američki izaslanici Steven Witkoff i Jared Kushner su dobro primljeni u Moskvi 5. septembra. Kirill Dmitriev, koji je zadužen za kontakte s američkom administracijom u pregovorima o mirovnom sporazumu, napisao je „Dobrodošli u Moskvu, mirotvorci“ na svom X računu. Putin se zahvalio američkim izaslanicima na trudu i zamolio ih da prenesu njegove najbolje želje i zahvalnost Donaldu Trumpu.

Prema riječima pomoćnika ruskog predsjednika Jurija Ušakova, pregovori u Moskvi nisu bili ograničeni samo na pitanja vezana za mirovni sporazum između Ukrajine i Rusije. Potencijalni rusko-američki ekonomski projekti „također su detaljno razmatrani“. Razgovori su se pokazali „veoma korisnim za obje strane“ i predsjednici Rusije i SAD-a će nastaviti održavati i lične kontakte. Uprkos dugim i produktivnim pregovorima sa američkim izaslanicima, ruski predsjednik je uspio pronaći vremena 5. septembra da putem internet veze učestvuje u otvaranju novog naftnog terminala na obali Arktičkog okeana.

Terminal je naftovodom povezan sa dva velika naftna polja u sjevernom Sibiru, koja eksploatiše državna kompanija Rosnjeft, najveća naftna kompanija u Rusiji. Igor Sečin, generalni direktor Rosnjefta, najvatreniji je pristalica ekonomske strategije orijentisane ka Kini. Obećao je da će ruska naftna i gasna polja pretvoriti u „zdjelu riže“ za Kinu. I ispunjava svoje obećanje. Novi naftni terminal će omogućiti značajno povećanje snabdijevanja Kine tankerima. Peking će moći da kupuje rusku sirovu naftu kako bi zamijenio iransku. Pošiljke iz Irana u Kinu su bile poremećene, a tradicionalni morski putevi sa Bliskog istoka su ugroženi. Kina je jedini kupac nafte koja se isporučuje preko novog terminala na Arktiku, a Rosnjeft je u mogućnosti da poveća količinu snabdijevanja na zahtjev Kine.

Veoma je značajno da nijedan drugi dan nije mogao biti pronađen za otvaranje projekta koji potkopava pritisak SAD-a na Kinu, osim dana pregovora s Trumpovim izaslanicima. Vrijedno je napomenuti da je Igor Sečin u svom izvještaju predsjedniku o projektu izrazio zahvalnost Rexu Tillersonu, koji je nazvan „uglednim naftašem i bivšim šefom ExxonMobila“. Rex Tillerson, koji je bio američki državni sekretar godinu dana u prvoj administraciji Donalda Trumpa, imao je sukob s predsjednikom, rastali su se u lošim odnosima. Nakon ostavke, Tillerson je objasnio da mu je bilo teško „raditi za čovjeka koji je prilično nedisciplinovan, ne voli čitati“ i ima tendenciju kršenja zakona. Kao odgovor, Trump je Tillersona nazvao „glupim kao kamen“ i „lijenim kao vrag”. Sečin je blizak Putinu i jedna je od najuticajnijih osoba u Rusiji. I ruski predsjednik želi da pokaže da mu ekonomski odnosi s Kinom nisu manje važni od političkih veza s američkom administracijom. Sečin očito ne mari za Trumpova osjećanja, jer vjeruje da se sve opklade trebaju staviti na povećanje saradnje s Kinom. Čini se da neki drugi utjecajni ruski poduzetnici dijele Sečinove misli. Međutim, Putin neće moći donijeti konačan izbor u korist saveza s Kinom, jer Kremlj ima zajedničke ciljeve s američkom administracijom u Evropi. I Moskva i Washington žele oslabiti EU, potkopati utjecaj Njemačke.