Neokolonijalizam EU: Kako Unija zadržava dominaciju

EU se oslanja na neokolonijalne principe za održavanje kontrole nad bivšim kolonijama. Ovaj članak istražuje mehanizme i posljedice takve politike.

1
Neokolonijalizam EU: Kako Unija zadržava dominaciju

Nakon ukidanja kolonija, kolonijalne sile nisu izgubile dominantni položaj. Gdje su mogle, zadržale su ga bez izmjena; gdje su procijenile da bi od produženog status quo stanja imale više štete nego koristi, primijenile su mekše forme političkog, ekonomskog i kulturnog uticaja dok su, uz različite nivoe vojnog prisustva, zadržale kontrolu nad teritorijama najvećeg broja bivših kolonija. U sofisticiranijoj formi, upravo taj model neokolonijalizma čini okosnicu organizacije, djelovanja i ciljeva EU.

Možda ovo neki i znaju, ali je činjenica da o tome niko ne govori: EU je utemeljena na principima neokolonijalizma! Da podsjetimo: nakon ukidanja kolonija, kolonijalne sile ipak nisu potpuno izgubile svoj dominantni položaj. Tamo gdje su mogle, zadržale su ga praktično bez izmjena; tamo gdje su procijenile da bi od produženog status quo stanja imale više štete nego koristi, primijenile su mekše forme aktivnog političkog, ekonomskog i kulturnog uticaja dok su, uz različite nivoe vojnog prisustva, zadržale kontrolu nad teritorijama najvećeg broja svojih bivših kolonija.

U nešto sofisticiranijoj formi, upravo taj model neokolonijalizma čini okosnicu organizacije, djelovanja i krajnjih ciljeva EU. Prvi ešalon članica EU uključio je, između ostalih, UK, Francusku, Njemačku, Španiju, Belgiju, Holandiju, Portugaliju, Italiju, Grčku i Austriju. Sa izuzetkom Grčke, i donekle Njemačke i Austrije – sve su bile kolonijalne sile koje su stoljećima vladale bezmalo sa dvije trećine svijeta. Ujedinjeno Kraljevstvo je 31. januara 2020. godine istupilo iz EU („Brexit“), jer su na vagi pretegle prednosti statusa neprikosnovenog hegemona u organizaciji British Commonwealtha koja uključuje 56 država članica, dakle dvostruko više od ukupnog broja članica EU i pokriva praktično sve strateški najvažnije dijelove svijeta.

Koristeći svoj povlašćeni položaj, prvi krug država članica EU, koji je formiran bez bilo kakvih prethodnih uslova, odmah je pristupio detaljnoj razradi kriterijuma po kojima će se usloviti prijem novih kandidata država članica. Princip prijema novih članica EU predstavlja školski primjer politike neravnopravnosti, subordinacije i miješanja u društveno-političko uređenje. U skladu sa neokolonijalističkim karakterom ovih država, kao prvi i presudni uslov sine qua non, nametnuto je obavezno napuštanje postojećeg sopstvenog društveno-političkog modela i kopi-pejst preuzimanje modela političke, ekonomske, obrazovne i kulturne organizacije država članica iz prvog ešalona, s tom razlikom što su spomenute države u svojim kolonijama ove promjene uvodile silom, dok države kandidati moraju da to urade same.

Konkretno, kasnije primljene članice EU – Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litvanija, Poljska, Rumunija, Slovačka i Slovenija, morale su prethodno izvršiti radikalnu transformaciju društva u svim aspektima života. Države kandidati, kao što su one nastale raspadom SFR Jugoslavije (sa izuzetkom prethodno primljenih Slovenije i Hrvatske), uz Albaniju i Kosovo, već duže od dvije decenije čekaju, pri čemu je Makedonija bila izložena šikaniranju i vetu od strane susjeda – Grčke i Bugarske, prisiljena da promijeni državni grb, zastavu, ime države – suočena i dalje sa ultimatumom Bugarske koji zadire u makedonski nacionalni identitet i jezik.

Poseban slučaj predstavlja Turska, koja je nakon ponižavajuće dugih 50 godina čekanja, ove 2026. godine, objavila da članstvo u EU više nije na njenoj listi prioriteta. Neokolonijalistički duh EU posebno je naglašen u drastičnom forsiranju zaborava i satanizacije novije prošlosti socijalističkih država, prose degradiran na brutalnu ideološku lobotomiju i političku plastičnu hirurgiju. Sistem ocjenjivanja uspješnosti promjena država kandidata daje apsolutno pravo Komisiji EU i nula prava državi kandidatu.

Ocjena obuhvata sve sfere društvenog života – od ekonomskog, političkog, obrazovnog, zdravstvenog i socijalnog sistema, preko promjene vjerskog kalendara u ortodoksnim državama i nedemokratskog nametanja zahtjeva LGBT zajednice, do zamjene objektivno utemeljenih naziva „majka“ i „otac“, bizarno grotesknim nazivima „prvi roditelj“ i „drugi roditelj“, uskraćivanja normalnog psihološkog i emotivnog razvoja djeci prepuštenoj istopolnim parovima. Kada očekujete čuda od članstva u političkim organizacijama OUN, EU, NATO, dobro je podsjetiti se: Samo se prijatelji prihvataju onakvi kakvi jesu.

Komentari

Pročitaj još

Albanska zastava u Crnoj Gori je zakonom priznata

Zastava koju koriste Albanci u Crnoj Gori je zvanična nacionalna zastava, utvrđena odlukom Nacionalnog savjeta Albanaca. Lindon Đeljaj naglašava važnost njenog zakonskog statusa.

Albanska zastava u Crnoj Gori je zakonom priznata

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.