Diplomatija Crne Gore za investicije

Crnoj Gori je potrebna diplomatija sposobna da se prilagodi izuzetno izazovnom međunarodnom kontekstu, koji se dodatno komplikuje, pogotovo u Evropi. Potrebni su nam snažni bilateralni odnosi sa najuticajnijim državama. Međuvladin sporazum o saradnji u implementaciji strateških projekata, koji su potpisale Crna Gora i Sjedinjene Američke Države, je značajan, a potencijalne koristi ozbiljne.

Crna Gora mora jasno znati šta želi od svakog važnijeg partnera. Svaka velika investicija danas ima i stratešku dimenziju, ocjene su doktora Mladena Grgića, saradnika na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore. Crnoj Gori je potrebna asertivna, proaktivna i fleksibilna diplomatija, sposobna da se prilagodi izuzetno izazovnom međunarodnom kontekstu, koji se dodatno komplikuje, pogotovo u Evropi, kaže doktor Mladen Grgić.

Politička dešavanja u Njemačkoj i Francuskoj imaće veliki uticaj na potencijalno članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji. Zato su nam, smatra naš sagovornik, potrebni snažni bilateralni odnosi sa najuticajnijim državama. "Moramo već sad uspostavljati neku vrstu komunikacije s političkim akterima koji bi u njihovim parlamentima, moguće i u izvršnoj vlasti, mogli biti odlučujući za politiku proširenja. Dakle, to definitivno iziskuje malo i diplomatske inovativnosti, ako hoćete. Istovremeno, moramo ostati posvećeni članstvu u EU, ali biti spremni za scenario u kojem se najavljeni rokovi, pa uključujući 2028., ne ostvare", objašnjava Grgić.

Mala država ne može sebi da priušti pasivnu diplomatiju koja samo reaguje na odluke drugih. To se, smatra Grgić, odnosi i na pitanje bezbjednosti. "Ne možemo samo i isključivo da zavisimo od članstva u NATO-u, jer vidite da i tu sa novom politikom Donalda Trampa, ali i sa najavama Marin Le Pen u slučaju da postane predsjednica, o eventualnom izlasku i tako dalje. Dakle, mi moramo da razmišljamo strateški kako da nađemo nekog većeg sponzora koji će nam garantovati neku vrstu bezbjednosti, odnosno sa kim ćemo imati neku prisniju bezbjednosnu saradnju", ističe Grgić.

Od ključnog značaja u savremenom svijetu je ekonomska diplomatija, koja se ne može posmatrati odvojeno od ekonomske sigurnosti, kaže Grgić. Slobodna trgovina više nije princip koji se podrazumijeva. "Ono što je nekad bilo rast, rast, rast, danas je sigurnost", navodi on. Crna Gora mora jasno znati šta želi od svakog važnijeg partnera. Svaka velika investicija danas ima i stratešku dimenziju, kaže Grgić.

"Da li su to investicije, pristup tržištu, tehnologija, energetska sigurnost ili razvoj infrastrukture, i sistemski raditi na ostvarivanju tih ciljeva. Dakle, naša ekonomska politika mora biti usklađena sa vanjskom i bezbjednosnom politikom, jer svaka velika investicija, posebno u energetici, saobraćaju, telekomunikacijama i digitalnoj infrastrukturi, danas ima i stratešku dimenziju", podvlači Grgić.

M Međuvladin sporazum o saradnji u implementaciji strateških projekata, koji su potpisale Crna Gora i Sjedinjene Američke Države, je značajan, a potencijalne koristi ozbiljne. "Pristup kapitalu američkom, savremenim tehnologijama, razvoj energetske i digitalne infrastrukture, što je posebnog značaja, diversifikacija investicija i snažnije povezivanje ekonomskih i bezbjednosnih interesa Crne Gore i SAD. Međutim, važno je da projekti budu usklađeni sa domaćim zakonodavnim i evropskim pravilima, da imaju širi politički i društveni konsenzus i da predstavljaju dio jasnog strateškog opredjeljenja države", navodi Grgić.

U fokusu interesa obje strane je energetika. "Vjerujem da je Sjedinjenim Američkim Državama od strateške važnosti povezivanje Jadransko-jonskog gasovoda. To je za nas jedan važan projekat, bez obzira na mogućnost ili ne LNG terminala. On je bitan jer on presijeca Crnu Goru, daje joj strateški značaj, a mi ne koristimo taj gas trenutno. I tako da, praktično, imamo rentu od prolaska. Realizacija je sada u dobrom momentu, zato što se svakako planira Jadransko-jonski put. Dakle, tu može sve da se stavi, te instalacije", optimističan je Grgić.

Upozorava da se ne smiju ponoviti primjeri iz dosadašnje prakse, da međunarodnim partnerima ponudimo projekte koje kasnije, zbog unutrašnjih društvenih, političkih i administrativnih slabosti i neriješenih pravnih pitanja, nismo u stanju da realizujemo.