Korisnici vezova Marine Bar traže razgovor sa Ministarstvom pomorstva

Nacrt pravilnika Ministarstva pomorstva o uslovima i kriterijumima za ostvarivanje prava na komunalni vez izazvao je snažnu reakciju korisnika vezova u Baru, ali i drugim crnogorskim marinama. Tokom gostovanja u Promenadi četvrtkom, predstavnici Udruženja korisnika vezova u Marini Bar, predsjednik Ivan Dabović i dugogodišnji član Tomo Iličković, poručili su danas da ne traže privilegije, već razgovor sa nadležnima i rješenja koja će uvažiti višedecenijsku tradiciju, porodičnu povezanost sa čamcima i specifičnosti komunalnih vezova.

Dabović je podsjetio da je njihovo udruženje jedina nevladina organizacija u Crnoj Gori koja okuplja korisnike vezova. Iako je javnost o pripremi pravilnika saznala iz medijskih napisa, dodao je, Udruženje je još ranije pokušalo da dobije informacije od Ministarstva i da bude uključeno u proces.

Prema njegovim riječima, još 27. januara prošle godine dobili su informaciju od Uprave pomorske sigurnosti da je formirana radna grupa za izmjene Zakona o lukama, koji se odnosi i na marine. Udruženje je tada Ministarstvu dostavilo predlog definicije komunalnog veza.

„Sve kreće od toga šta je komunalni vez“, objašnjava Dabović. Njihov predlog bio je da komunalni vez bude dio marine otvoren za javni promet, namijenjen stalnom vezu plovnih objekata čiji vlasnici imaju prebivalište na području lokalne samouprave, a plovila su upisana za sport i razonodu.

Problem u Udruženju vide u mogućnosti da se u kategoriju komunalnih vezova uključe i plovila koja služe za privredne djelatnosti, poput prevoza putnika i ribolova.

„Nemamo ništa protiv ribolovaca, njih ima i u našem udruženju, ali ribolovci imaju državne subvencije za veliki dio svojih troškova. Ne možemo onda privrednu djelatnost uguravati u prostor koji je namijenjen komunalnim korisnicima“, smatra Dabović.

Jedna od ključnih zamjerki odnosi se na predloženi sistem bodovanja. Dugogodišnji korisnici smatraju da pojedini kriterijumi ne odražavaju stvarni kontinuitet korišćenja veza.

Tomo Iličković, koji komunalni vez u Baru koristi oko 35 godina, posebno problematičnim smatra odnos između vremena provedenog na vezu i vremena provedenog na listi čekanja.

U razgovoru je kao primjer navedeno da korisnik sa 11 do 20 godina prethodnog korišćenja dobija šest bodova, dok više od deset godina neprekidnog čekanja na listi donosi osam bodova.

Iličković smatra da takva matematika može dovesti do apsurdnih situacija.

“Čovjek može godinama čekati vez, konačno ga dobiti, kupiti čamac i poslije određenog vremena ostati bez njega zbog toga što je neko drugi duže bio na listi čekanja. Ja mislim da se neko ozbiljno šali sa nama“, poručuje Iličković.

Za dugogodišnje korisnike pitanje veza nije samo administrativno pitanje. Iličković podsjeća da su čamci sastavni dio života brojnih barskih porodica.

Govoreći o vremenu sankcija, prisjeća se da su ljudi gorivo koje su kupovali koristili za čamce, a ne za automobile. Čamac im je omogućavao da izađu na more, bave se ribolovom, sportom i drugim aktivnostima.

„To je dio našeg života. To je dio nas“, poručuje Iličković.

Zbog toga predstavnici Udruženja posebno insistiraju na tome da se očuva porodični kontinuitet. Među korisnicima ima mnogo ljudi starijih od 60 godina, koji decenijama imaju komunalne vezove, a čija djeca takođe nastavljaju da se bave čamcima i morem.

Jedna od odredbi nacrta koja izaziva najveće nezadovoljstvo jeste ona prema kojoj korisnik smrću gubi pravo na komunalni vez i briše se sa rang-liste, odnosno liste zaključenih ugovora.

Dabović i Iličković ne traže da vez postane privatno vlasništvo. Svjesni su da je vez u vlasništvu Marine Bar. Međutim, smatraju da bi porodici trebalo omogućiti da nastavi korišćenje veza, odnosno da nasljednik preuzme kontinuitet koji je decenijama stvaran.

„Tradicija ne može da živi samo od prošlosti, ona se nastavlja u budućnosti“, poručuju sagovornici Radio Bara.

Dabović kao primjer dobre prakse navodi Marinu Split. Prema njegovim riječima, njihov pravilnik predviđa da nakon smrti korisnika porodica ima rok od 90 dana da se javi i odredi ko će nastaviti da koristi vez – supružnik ili neko od djece.

On smatra da bi i crnogorska pravila trebalo da uvaže takvu mogućnost, posebno kada je riječ o porodicama koje decenijama koriste isti vez.

Koliko je pitanje kontinuiteta značajno, pokazuje i primjer iz Tivta koji navodi Dabović. Kontaktirao ga je korisnik čija porodica koristi vez još od 1955. godine.

„Mi pričamo o kontinuitetu od skoro sedam decenija u jednoj porodici“, kaže Dabović.

Problem je, kako dodaje, što korisnici u Tivtu nemaju organizovano udruženje poput barskog, pa ne znaju kako da se suprotstave rješenjima za koja smatraju da ugrožavaju njihov status. Ipak, u međuvremenu pokušavaju da se organizuju i da Ministarstvu upute primjedbe kao grupa građana.

Dabović ukazuje da tri marine – Kalimanj u Tivtu, Marina Budva i Marina Bar – imaju ukupno oko 900 vezova. Marina Kalimanj raspolaže sa oko 370, Marina Budva sa oko 400, a Marina Bar sa 217 vezova.

Predstavnici Udruženja problem vide i u tome što se pravilima želi centralno urediti pitanje koje se odnosi na marine sa različitim vlasničkim, upravljačkim i prostornim karakteristikama. Dabović navodi da su u Tivtu i Budvi potpuno drugačiji modeli upravljanja nego u Baru. Zbog toga smatra da bi pravilnike trebalo prilagođavati pojedinačnim marinama. Takav zahtjev, prema njegovim riječima, iznijela je i Marina Tivat, uz obrazloženje da marine nemaju iste kapacitete niti iste potrebe.

Dabović posebno ukazuje na iskustva hrvatskih marina. Kada je Udruženje počelo da se bavi problematikom, proučili su pravilnike marina od Dubrovnika do Zadra. Kao primjer navodi Marinu Split, čiji je pravilnik, prema njegovim riječima, detaljno razrađen i jasno uređuje odnose sa korisnicima.

„Ako već govorimo o Evropskoj uniji, zašto ne pogledamo kako se ovakve stvari rješavaju u Hrvatskoj?“, pita Dabović.

Smatra da ne bi trebalo izmišljati rješenja ako u neposrednom okruženju postoje primjeri koji mogu biti korisni za uređenje komunalnih vezova.

Kada je riječ o saradnji sa Marinom Bar, Dabović kaže da je situacija u posljednje vrijeme poboljšana. U prethodne dvije godine kompanija je promijenila više direktora i dugo se nalazila u svojevrsnom statusu vršioca dužnosti, što je otežavalo komunikaciju.

Sa aktuelnim direktorom, međutim, Udruženje je održalo dva sastanka koje Dabović ocjenjuje veoma konstruktivnim. Ipak, nezadovoljstvo u Udruženju izaziva činjenica da Ministarstvo pomorstva nije odgovorilo na njihove zahtjeve za sastanak. Dabović navodi da su se Ministarstvu obraćali direktno, a da je u jednom trenutku Morsko dobro ponudilo da bude posrednik. Ni nakon toga, kako tvrdi, odgovor nije stigao.

“Zbog toga smatramo da je sedmodnevni rok za podnošenje primjedbi prekratak za ovako složeno pitanje. Ne tražimo ucjene, ne tražimo buku. Samo da sjednemo za sto, da mi njima objasnimo neke stvari“, poručuje Dabović.