Vlada još nije dostavila Skupštini zahtjev za poništenje tendera za Aerodrome

Koncesioni postupak za Aerodrome Crne Gore, pokrenut još 2019. godine, nalazi se u novom pravnom i političkom vakuumu. Vlada je još 23. jula odlučila da Skupštini predloži poništenje tendera, ali gotovo mjesec i po kasnije nema potvrde da je Prijedlog odluke uopšte stigao do parlamenta.

Vlada je na telefonskoj sjednici 23. jula razmatrala Informaciju o postupku za dodjelu pod koncesiju Aerodroma Crne Gore sa Prijedlogom odluke o poništenju javnog oglasa za aerodrome Podgorica i Tivat. Dokumentacija je objavljena na sajtu Vlade narednog dana. To, međutim, nije i konačno poništenje tendera. Odluku treba da donese Skupština, pa je do njenog usvajanja formalno riječ o postupku koji nije završen.

Antena M je još 4. septembra od Vlade zatražila informaciju da li je Predlog odluke dostavljen Skupštini. Istu informaciju zatražili smo i od Skupštine, ali do danas nijesmo dobili odgovor ni od jedne institucije.

Upravo u takvoj situaciji danas je stiglo i otvoreno pismo Corporación América Airports – CAAP-a. CAAP izjednačio ponudu Incheona. CAAP, jedini preostali kvalifikovani ponuđač, saopštio je danas u otvorenom pismu da je 29. jula u obraćanju Ministarstvu saobraćaja, Vladi i Skupštini formalno povećao finansijsku ponudu u okviru postojećeg tenderskog postupka. Kompanija sada nudi 101 milion eura jednokratne koncesione naknade, koja bi bila odmah uplaćena u državni budžet, i 35,21 odsto bruto prihoda Aerodroma na godišnjem nivou.

Time je CAAP, prema sopstvenom obrazloženju, u potpunosti izjednačio ključni finansijski element ponude južnokorejskog Incheona, koji je prethodno bio prvoplasirani ponuđač. Incheon je nudio 100 miliona eura jednokratne naknade i 35,21 odsto godišnjeg prihoda. CAAP je u prvobitnoj ponudi imao veću fiksnu naknadu – 101 milion eura – ali znatno niži varijabilni dio, od 17,28 odsto prihoda. Upravo je razlika u varijabilnoj naknadi bila jedan od ključnih elemenata zbog kojih je Incheon osvojio znatno više bodova. Na konačnoj rang-listi Incheon je imao 96,18 bodova, a CAAP 65,15.

Tenderski proces formalno je pokrenut javnim pozivom za pretkvalifikaciju u oktobru 2019. godine. Od sedam zainteresovanih kompanija i konzorcijuma, za drugu fazu kvalifikovani su Incheon, indijski GMR, konzorcijum Groupe ADP–TAV i CAAP. GMR je u martu 2020. odustao od daljeg učešća. Proces je potom praktično zamrznut, između ostalog zbog pandemije.

Prema kasnijoj dokumentaciji Vlade, tenderska procedura nije napredovala od marta 2020. godine, što je dovelo i do povlačenja IFC-a iz prvobitnog aranžmana savjetovanja. IFC se na projekat ponovo uključio krajem 2023. godine. U međuvremenu su se mijenjali i tržišni uslovi, dok je sam tender ostajao vezan za dokumentaciju pripremanu godinama ranije.

Vlada je 2024. ponovo pokrenula postupak, a obavezujuće ponude na kraju su dostavili samo Incheon i CAAP. Nakon ocjenjivanja, Incheon je proglašen prvoplasiranim. U junu 2025. Vlada je dodatno produžavala rokove za evaluaciju, tražeći mišljenja IFC-a i drugih stručnjaka. Ni završnica nije prošla bez kontroverzi. Tenderska komisija je imala burne sjednice, a njen predsjednik, potpredsjednik Vlade, Nik Đeljošaj nije glasao za ključne dokumente o rangiranju.

CAAP je potom uložio žalbu Komisiji za koncesije. CAAP je u maju ove godine Skupštini uputio posebno pravno upozorenje, tvrdeći da su tokom postupka napravljene ozbiljne proceduralne nepravilnosti i da su nakon dostavljanja ponuda mijenjani elementi nacrta koncesionog ugovora. Kompanija je, između ostalog, tvrdila da su izmijenjene odredbe koje se odnose na eksproprijaciju, troškove eventualnih sporova zbog buke i određene obaveze budućeg koncesionara.

I prvorangirani ponuđač, korejski Incheon, je naknadno problematizovao činjenicu da su se tržišni uslovi značajno promijenili od pokretanja postupka, uključujući razvoj avio-saobraćaja i najavu otvaranja baze Wizz Aira u Podgorici. Sa druge strane, ni sama država nije imala potpuno jedinstven stav o modelu koncesije. Analiza Ministarstva saobraćaja i Aerodroma Crne Gore objavljena 2024. godine pokazala je da IFC smatra da tadašnji koncesioni model ne štiti dovoljno interese države i da bi novi tender zahtijevao najmanje tri i po godine.

Nakon višegodišnjeg procesa, činilo se da je završnica konačno na vidiku. Vlada je u aprilu utvrdila prijedlog da se koncesija dodijeli Incheonu i dokumentaciju uputila Skupštini. Vlada je tada predviđala koncesiju na 30 godina, uz zadržavanje vlasništva države nad zemljištem i postojećom infrastrukturom. Međutim, Incheon je u julu odustao od postupka. Prema informacijama iz procesa, jedan od ključnih problema bila je obaveza da koncesionar u roku od 30 dana od zaključenja ugovora uplati 100 miliona eura avansne koncesione naknade, dok Vlada nije prihvatila promjenu tog elementa u ovoj fazi postupka.

Nakon povlačenja Incheona, Vlada se opredijelila za poništenje cijelog tendera, umjesto da postupak nastavi sa drugorangiranim CAAP-om. Vlada je 23. jula utvrdila Prijedlog odluke o poništenju javnog oglasa iz 2019. godine. CAAP je, međutim, ostao pri stavu da je kvalifikovani ponuđač i da je spreman da zaključi ugovor. Nekoliko dana kasnije kompanija je povećala ponudu na 35,21 odsto godišnjih prihoda, odnosno na nivo koji je imao Incheon.

Dodatni zaplet uslijedio je početkom septembra. Premijer Milojko Spajić je 2. septembra saopštio da formira Međuresorsko koordinaciono tijelo za razvoj i povećanje kapaciteta aerodroma Podgorica i Tivat. Tijelom će predsjedavati premijer, a cilj je da se do početka naredne ljetnje sezone sprovedu hitne mjere, uz izradu dugoročnog Master plana. Iz Vlade je, dakle, počeo da dolazi signal da bi razvoj aerodroma mogao biti finansiran bez koncesije. To je upravo bio i povod za današnje otvoreno pismo CAAP-a.

Kompanija upozorava da bi odustajanje od koncesionog modela značilo da država sama mora obezbijediti sredstva za investicije čiju je vrijednost menadžment Aerodroma procijenio između 250 i 300 miliona eura, uz odricanje od 101 milion eura jednokratne naknade i budućih koncesionih prihoda. CAAP zato traži da se postojeći postupak ne poništava, već da se njegova nova ponuda uzme u obzir.

Trenutna situacija otvara nekoliko pitanja. Da li je Vlada svoj Prijedlog odluke o poništenju uopšte dostavila Skupštini, te ako jeste, u kojoj je fazi skupštinska procedura? Može li se, dok konačna odluka o poništenju nije donijeta, postojeći postupak nastaviti sa CAAP-om i njegovom novom ponudom? I konačno, da li će država za razvoj dva aerodroma obezbijediti sopstveni novac i zaduživanje, ili će iskoristiti ponudu privatnog koncesionara koji sada tvrdi da je finansijski dostigao nivo ponude zbog koje je Incheon bio prvoplasiran? Za sada, odgovor na prvo pitanje – da li je Prijedlog odluke o poništenju stigao u Skupštinu – nema ni od Vlade ni od parlamenta. A upravo od te informacije zavisi i odgovor na pitanje da li je koncesioni postupak zaista pri kraju ili još nije formalno zatvoren.