Političke optužbe oko slučaja 'Tri oraha' u Bijelom Polju

Slučaj tri oraha na trasi dalekovoda Nedakusi–Bistrica prerastao je iz tehničkog i imovinsko-pravnog problema u političko prepucavanje između DPS-a i PES-a. Međutim, poslije nekoliko dana međusobnih optužbi, javnost još nije dobila ono najvažnije – zvanični dokument iz kojeg se nedvosmisleno vidi ko je bio dužan da riješi imovinsko-pravne odnose na dvije konkretne sporne lokacije.

Odbornik DPS-a Damir Mustajbašić pita zbog čega Ministarstvo javnih radova nije realizovalo navodni dogovor sa vlasnikom oraha Muratom Mekićem i kakve veze sa tim ima Opština Bijelo Polje. Poslanica PES-a Jelenka Andrić, sa druge strane, odgovornost usmjerava prema lokalnoj samoupravi, pozivajući se, između ostalog, na Izvještaj o radu Opštine Bijelo Polje za 2020. godinu.

Šest godina kasnije javnost, međutim, ponovo sluša o neriješenim imovinsko-pravnim odnosima na toj trasi. Zato je manje važno ko će u političkom saopštenju ubjedljivije optužiti drugu stranu, a mnogo važnije odgovoriti na nekoliko vrlo konkretnih pitanja. Gdje je rješenje o eksproprijaciji ili drugi pravni akt za sporne parcele? Ko je u tom dokumentu označen kao korisnik eksproprijacije? Ko je dužan da obezbijedi novac i isplati naknadu vlasniku?

Da li je Opština ikada dobila zvaničan zahtjev da riješi upravo ove dvije lokacije i, ako jeste, kada? Ako nije – na osnovu kojeg akta joj se danas pripisuje odgovornost? Zakon o eksproprijaciji dodatno pokazuje zašto je taj dokument presudan. Eksproprijacija se može vršiti za potrebe države, opštine, javnih preduzeća i drugih zakonom određenih korisnika, dok se za potrebe električnih vodova može ustanoviti i službenost.

Zakon takođe predviđa da se aktom kojim se utvrđuje javni interes određuje korisnik eksproprijacije. Dakle, sama činjenica da je Opština ranijih godina učestvovala u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa na projektu Đalovića pećine nije isto što i dokaz da je ona odgovorna za ove konkretne parcele.

Jednako tako, tvrdnja da je odgovornost isključivo na državnim institucijama mora biti potkrijepljena dokumentacijom. Dodatnu zabunu stvara činjenica da je i samo Ministarstvo javnih radova sada saopštilo da Mekićeva naknada ne može biti isplaćena bez odgovarajućeg pravnog osnova i zakonom propisane procedure. Upravo to otvara suštinsko pitanje: ko je bio dužan da taj pravni osnov obezbijedi?

Umjesto novih saopštenja DPS-a i PES-a, građanima Bijelog Polja sada treba pokazati papir. Rješenje, sporazum, zahtjev za eksproprijaciju, odluku o javnom interesu, elaborat eksproprijacije ili drugi dokument na kojem jasno piše: parcela, vlasnik, korisnik eksproprijacije i institucija odgovorna za postupak. Tek tada će biti moguće utvrditi ko govori istinu, ko nije uradio svoj dio posla i zbog čijeg propusta projekat koji se gradi godinama još uvijek nema riješeno pitanje koje se danas simbolično svelo na – tri oraha. Dok tog dokumenta nema pred javnošću, imamo političke optužbe. Ali još nemamo dokaz o odgovornosti.