Crna Gora se nada članstvu u EU, ali izazovi ostaju

Crna Gora, kao i druge zapadnobalkanske zemlje, već dugo vremena teži pridruživanju Evropskoj uniji. Naime, kako se šali, „mi se pretvaramo da sprovodimo reforme, a oni se pretvaraju da žele da nas prime“. Ipak, ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine pružila je nov zamah ovom procesu, a crnogorska Vlada vjeruje da bi uskoro mogla dobiti priliku za članstvo.

Sa svega 630.000 stanovnika, Crna Gora bi EU relativno malo koštala kada je riječ o pomoći. Njena poljoprivredna proizvodnja je premala da bi zabrinula evropske poljoprivrednike, a ne predstavlja ni rizik od značajnije migracije radne snage. Na samitu održanom u Crnoj Gori u junu, lideri EU su se takmičili u pohvalama na račun napretka zemlje domaćina. Crnogorska Vlada ima ambiciju da do kraja ove godine završi usklađivanje sa standardima Unije i da joj se pridruži 2028. godine. Ursula fon der Lajen, predsjednica Evropske komisije, ocijenila je da je takav raspored „dostižan“.

Međutim, raspoloženje je splasnulo nakon što su građani Islanda 29. avgusta glasali protiv nastavka pregovora o pristupanju. Mnogi su se nadali da će bogata sjeverna zemlja dodatno ubrzati proces. Sada će kandidati morati ubijediti Evropljane da je u njihovom interesu da u Uniju prime siromašnije zemlje jugoistočne Evrope. U toj grupi, Crna Gora je na čelu kolone, slijedi je Albanija, dok Kosovo i Bosna i Hercegovina ostvaruju malo napretka. Sjevernu Makedoniju blokira neprijateljski nastrojena susjedna Bugarska, dok je Srbija, najveća od šest zemalja, u julu dobila crveno svjetlo od osam članica, uglavnom zbog autokratskog upravljanja.

Crnogorski premijer Milojko Spajić izjavio je 27. avgusta da dvije susjedne zemlje – očigledno misleći na Srbiju i Albaniju – pokušavaju da uspore pristupanje Crne Gore. Nakon raspada Jugoslavije, Crnom Gorom su decenijama dominirale jedna stranka i njeno rukovodstvo, koje je zemlju prvo dovelo do nezavisnosti, a potom i do članstva u NATO-u. To je 2020. godine zamijenila koalicija u kojoj su bile i prosrpske političke grupe. Evropljani su strahovali da će Srbija voditi vanjsku politiku zemlje, što se, međutim, nije dogodilo i odnosi između dviju država su loši.

Perspektiva članstva u EU navela je političke partije da sarađuju na sprovođenju reformi. Ipak, skeptici tvrde da su promjene kozmetičke i primjećuju da lideri EU više ne govore o moćnim crnogorskim klanovima koji se bave krijumčarenjem droge. Evropljani koji podržavaju proširenje strahuju da, ako ni mala zemlja ne može da uđe u EU, Ukrajina i druge zemlje nemaju nikakvu nadu. Najveći rizik predstavlja Francuska. Predsjednik Emanuel Makron podržava pristupanje, ali francuski zakon zahtijeva referendum ili podršku tri petine oba doma parlamenta za odobrenje pristupanja nove članice. Prema podacima Eurobarometra, samo 35 odsto Francuza podržava proširenje Unije, a Makron će sljedeće godine napustiti funkciju.

Mogla bi ga naslijediti Marin le Pen iz populistički desničarskog Nacionalnog okupljanja, koja se odlučno protivi proširenju. Tokom posjete Crnoj Gori u junu, Makron je potpisao niz političkih i poslovnih sporazuma, uključujući i jedan čiji je cilj stvaranje povoljne slike o Crnoj Gori u Francuskoj. Ipak, Jovana Marović, bivša ministarka evropskih poslova Crne Gore, nije optimistična. Ona naglašava da „većina potrebna za ratifikaciju pristupanja bilo koje buduće članice jednostavno ne postoji“ u francuskom parlamentu. „Ovo je izuzetno nepopularno reći“, nastavlja Marović. „Atmosfera u Crnoj Gori gotovo je euforična, kao da je pristupanje EU već završena stvar.“ Smatra da Crna Gora ima vremena da među članicama EU izgradi podršku za svoje pristupanje, međutim, trenutno su mnoge od njih podjednako oprezne prema prijemu novih zemalja, kao što su Islanđani bili prema pridruživanju Uniji.