Polemika o miru i politici u Crnoj Gori

On bi da nas miri, on bi u Evropu, on je pacifista, demokrata i legalista. Pravedan je, čvrst u borbi za konačnu istinu o naroda za narod, dobro narodno mu je alfa i omega. Na javi – bavljenje proevropskom politikom, u mokrim snovima bi ponekad moglo i da se zapuca. Iz svih oruđa. Uvijek je taj pravednik bio za ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, ako ćemo lagati... i tako dalje, i tako bliže, i tako još biže. Na silu pročitah njegov intervju u POBJEDI. Ne pamtim da sam, čitajući odgovore, imao toliki nagon na povraćanje. Ne osjetih mržnju niti prezir za sve što je pomenuo, nisam vaspitan da mrzim, ali bijesan jesam bio: mom želucu doista nije bilo dobro dok sam u sebi gomilao toliku gomilu rečenica bez svojstva, umiljatog podilaženja-lažinjanja o Crnoj Gori i njenim građanima i o ulaženju u EU.

Gospode, zašto je u Crnoj Gori toliko kukavica i prevrtljivaca? Mnogi su takvi od životne muke, ma je previše i onih koji su bićem jadnici, pa ih nije muka da kukavice budu. Naprosto, takva je to sorta. I na Crnogorce mislim, dakako. Mnogo je takvih vojnika i u mom narodu. A onda – u meni novi nagon za povraćanjem – eto još jednog akrobate iz većinske vlasti. Uglađen na silu, i on bi da nas miri, ali tek onda kad se „rasčisti“ afera ORLOV LET, koju nekoć izazva prethodna vlast. Bilo je to davno, ali se ne zaboravlja, kao što je bilo davno i tužno vrijeme kad je ista prethodna vlast primila u okrilje Crne Gore izbjeglice sa Kosova - ali, gle malog čuda, to se zaboravlja.

Zbunjen sam zbog tolikog foliranja i poze, konstantnog vaganja, ali i čestog uvlačenja u široka njedra sinekure. Tamo nekih sirotana duha. Spadam u one koji su temeljito upoznali biće, vjeru i jezike, pa i podsvijest i istoriju naših naroda. Jednako pouzdano ih i danas volim, neka me Isus H(k)rist i Muhamed alejhisellam najedno kazne ako lažem. Glede ovog podužeg uvoda, pa da ne bi gatali i išli naokolo bliže, hoću ovom prilikom, posve opravdano, ali i namjerno, koju riječ da rečem o MEHMETU BARLIJU (Mehmed Bardhi), mom starom prijatelju, gospodinu iz Krajine, iz Ostrosa, vitezu odgojenom ispod stoljetnih stabala kestena, koji je bio, ostao i biće nadalje moj prijatelj. Iz mnogih razloga, od kojih je dosljednost u životu najvažnija.

Poznajemo se gotovo pola vijeka. Dopao je postkomunističkog zatvora, robijao zbog istine kojom je branio svoj narod. Istom snagom i onda i danas, hodajući uspravno. Kad bi, onda, nakratko izašao iz pržuna da vidi svoju familiju, mnogi sunarodnici bi mu se sklanjali ustranu, da ih ne vidi (u strahu su velike oči). Ja sam hrlio da ga zagrlim, ne samo zato što sam i sâm bio proganjan. Imponovala mi je njegova pravičnost i snaga. Kasnije, bivajući skupa u Školskom centru, on profesor albanskog jezika, ja držeći neko vrijeme predavanja albanskoj omladini na njihovom jeziku, zajedno smo pokrenuli školski list POČECI- FILLlIMET (razumije se na oba jezika - albanskom i sh/hs jeziku. Tokom rada još sam jače učvstio misao o njegovom visokom moralu.

Pa je Mehmet potom bio gradonačelnik naše gradske uprave, najzad i poslanik u Skupštini Crne Gore, gdje je svoju dosljednost i herojsku prirodu pokazao još više. Takvi poslenici nemaju čega da se stide, ma u koje vrijeme bili i opstojali kao javne ličnosti. Skroman, sabran, jasan – moj drug Mehmet Barli. Onakav Albanac kakvima sam se čitavog života divio - bez ijedne mrlje pri svom hodu u odbrani albanskog imena i roda. A naš umilni potpredsjednik Skupštine? Ono nekad zdravo momče koje je davno, tamo, tamo daleko, održalo čvrst govor na skupu u Podgorici u duhu slobode i nezavisnosti Crne Gore. Onda bijaše Drug, svi narodi u Crnoj Gori njegovi drugovi, posebno 'Crnogorci sa Cetinja i nekoliko sela okolo'. Da ne bude zabune: vjerujem da Mehmet Barli ima isto mišljenje o Orlovom letu kao i potpredsjednik Skupštine.

Ali ste, zotri Kol Camaj, taj inače nemili događaj upotrijebili u krivom kontekstu. Danas, uglađeni Kolj Camaju!, u ovom političkom trenutku, vi ste posegnuli za šlagvortom da predstavite nešto drugo a izbjegnete nešto treće. Fore i fazoni! Parole, parole – ali se isplati. Krajnje ljeporečiv govornik neće da glasa za smjenu onog koji bi da nas miri. Najprije da se vidi što ćemo sa aferom Orlov let, pa ću tek onda da počnem da nas mirim. Posegnite, prije svega, potpres'edniče za Kanonom Leke Dukađinija – ima tamo pokoja rečenica koja vas rûži... Nema mira pod maslinama! Ali ima napretek mletačke škole govorništva u našoj jadnoj politici.