Veličanje zločinaca u Crnoj Gori: Suočavanje s prošlošću ne postoji

Veličanje preminulog ratnog zločinca Ratka Mladića pokazuje da tzv. suočavanje s prošlošću zvanično ne postoji na prostorima bivše Jugoslavije, i da su ideologije koje su rezultirale ovdašnjim zlodjelima i te kako žive, iako su oružani sukobi prestali. Tom ocjenom sagovornici “Vijesti” odgovaraju na pitanja kako slavljenje Mladića u Crnoj Gori objašnjava zašto proces suočavanja s prošlošću nije dao očekivane rezultate, te koje je poteze država morala preduzeti da do toga ne dođe.

Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske, preminuo je 27. avgusta u Hagu, a nekoliko sati potom uslijedilo je javno veličanje u Srbiji i Bosni i Hercegovini (BiH) - posebno u Republici Srpskoj - kroz okupljanja, transparente, baklje i poruke kojima je predstavljan kao heroj. U Crnoj Gori najveću pažnju izazvale su reakcije pojedinih državnih funkcionera i političara. Predsjednik Skupštine Andrija Mandić (Nova srpska demokratija) izrazio je saučešće porodici Mladić, dok je njegov partijski kolega i prvi čovjek Pljevlja Dario Vraneš objavio čitulju u kojoj je Mladića nazvao “besmrtnim srpskim generalom”. Poštovanje prema Mladiću iskazali su i neki lokalni funkcioneri.

Grafit kojim se veliča Mladić uklonjen je juče s potpornog zida ispred kuće poslanice Bošnjačke stranke (BS) Kenane Strujić Harbić u Pljevljima, koji je osvanuo dan ranije. Zbog veličanja je reagovala Evropska komisija, poručivši da slavljenju ratnih zločinaca nema mjesta u EU, ni u državama koje hoće u tu zajednicu. Mladić je u junu 2021. godine pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević kazala je “Vijestima” da u Crnoj Gori suočavanje s prošlošću zvanično ne postoji kao jasno definisan proces. O tome, tvrdi, nema ni strategije, ni javne politike. Ona navodi da vlada Zdravka Krivokapića (koja je postojala od decembra 2020. do aprila 2022) nije usvojila strategiju tranzicione pravde koju su predlagali.

“Zbog toga danas svi gubimo i vrijeme i obraz raspravljajući smije li teški ratni zločinac, kakav je Ratko Mladić, da se veliča kao heroj, od bilo koga na javnoj funkciji”, rekla je Gorjanc Prelević. Ona je istakla da je, umjesto sveobuhvatne i na činjenicama zasnovane politike suočavanja s prošlošću, bilo pojedinačnih i uglavnom iznuđenih ad hoc poteza vlasti koji spadaju u taj proces.

Među njima, direktorica HRA navodi uvođenje lekcija o raspadu SFR Jugoslavije i genocidu u Srebrenici u nastavu istorije, usvajanje rezolucija o Srebrenici u Skupštini i glasanje za rezoluciju UN o međunarodnom danu sjećanja na žrtve tog genocida, usvajanje statusa civilne žrtve rata i davanje jednokratnih naknada porodicama žrtava. Kao važne korake, istakla je i poravnanje sa žrtvama ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica, i pravosnažne presude za zločin nad porodicom Klapuh, za zločin u Štrpcima, i u logoru Morinj i obeštećenje logoraša, i izvinjenja koja su političari uputili Hrvatskoj, odnosno porodicama žrtava deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica.

“Međutim, sve to je nedovoljno, jer ne daje cijelu sliku o onome što se devedesetih dešavalo, niti objašnjava uzroke. A ljudi imaju potrebu da to znaju”, napominje sagovornica, dodajući da postoji velika potreba da se građani zvanično i na osnovu činjenica informišu o ulozi Crne Gore u ratovima devedesetih, jer su decenijama bili izloženi propagandi.

Podsjeća na istraživanje iz 2020, prema kojem je svega oko 17 odsto građana poznavalo istorijske činjenice o tom periodu, dok je gotovo 60 odsto smatralo da nema dovoljno informacija. Stručnjak za krivično pravo i tranzicionu pravdu iz BiH Goran Šimić ocijenio je da proces suočavanja nikada nije ni počeo, ni trajao, niti se završio, jer ga oni koji su ratovali u Crnoj Gori i bivšoj Jugoslaviji - nikada nisu željeli.

“Oružani sukob, odnosno rat rascijepio je sva naša društva uglavnom po etničkim smjernicama, i kad je oružani sukob završio, nije se završio rat. Završilo se samo puškaranje, pucanje i ubijanje, a ideologije koje su bile prisutne, ideologije čiji je reprezent Ratko Mladić i neke druge ideologije - nastavile su da žive”, rekao je Šimić “Vijestima”. On tvrdi da posljednja dešavanja u vezi sa Mladićem zapravo pokazuju da su ideologije koje su započele i vodile sukobe i koje su promovisale određene vrijednosti u našim društvima - i te kako žive i da nisu poražene onog trenutka kad su prestali oružani sukobi.

“Naprotiv, one su samo inhibirane u tom trenutku jer su nestali povoljni uslovi da one egzistiraju. Sad kad se ti povoljni uslovi ponovo pojavljuju, onda postaje jasno da te ideologije i te kako žive u našim društvima i da zapravo samo čekaju povoljan trenutak kako bi ponovo ‘izašle iz sjene’ i prikazale se u punom svjetlu u našim društvima”, naglašava Šimić.

Profesorica međunarodne istorije na Univerzitetu u Utrehtu i naučna saradnica na Odjeljenju za ratne studije na Kraljevskom koledžu u Londonu Iva Vukušić kazala je “Vijestima” da se suočavanje s prošlošću, dubinsko i stvarno, nažalost, teško i rijetko postiže. Objašnjava da većina društava, kao i većina pojedinaca, nerado priznaje vlastite greške, zablude i laži, i radije ostaje vjerna onoj verziji prošlosti koja laska i zbog koje se osjeća dobro.

“Ja živim u Nizozemskoj i ovdje je slično kad govorimo o kolonijalnom nasilju. O tome se teško govori, pronalaze se izgovori, iznose se lažni ili manipulativni podaci”, navodi Vukušić. Ona je istakla da je, u smislu suočavanja, bivša Jugoslavija zapela, nakon što je početkom novog, 21. vijeka izgledalo kao da stvari kreću nabolje.

“Nacionalističke političke stranke i nacionalistički narativi i mitovi u kojima smo samo mi u pravu, a druga je strana zla i zločinačka - nažalost prevladavaju”, smatra ona. Sagovornica je istakla da političari manipulišu “naivnim narodom ne bi li ostajali na vlasti” i da “pale narodne mase” dok propuštaju da se istinski bave borbom protiv korupcije i kvalitetom života.

“Umjesto da se bave stvarnim problemima, oni muzu tu kravu nacionalizma do iznemoglosti”, dodaje Vukušić, ocjenjujući da je suočavanje s prošlošću proces koji je sad usporen, utišan i koji možda i stane. “Suđenja za ratne zločine su sve rjeđa, optuženih i svjedoka kao i preživjelih je sve manje, i pritisak izvana koji je tjerao države u regiji da se time uopšte bave je prestao”, konstatovala je ona.