Crna Gora izgubljene 15 godina u razvoju aerodroma, hitna izrada novog plana

Crna Gora Master plan razvoja svojih aerodroma ima od 2011. godine. Od tada do danas, u par navrata je najavljivanja izrada novog, za to su planirana sredstva, ali se to, koliko je javno dostupno, nije dogodilo. Nije moguće pronaći podatke da je raspisivan tender za izradu novog Master plana za razvoj Aerodroma Crne Gore, niti trag da li je planirani novac potrošen i u koje svrhe.

Ono što je jasno i sigurno – Crna Gora je izgubila 15 godina kada je pitanju razvoj crnogorskih aerodroma.

Dokument čiju izradu premijer Milojko Spajić, njegova Vlada, kao i izvršni direktor Aerodroma Crne Gore Roko Tolić danas najavljuju kao “hitnu” nalazi se na zvaničnom sajtu Vlade, ima 118 strana, Vlada ga je usvojila 2011. godine, važi do 2030. i bio je čak sastavni prilog tenderske dokumentacije za koncesiju aerodroma.

Još više: država je najmanje od 2020. zvanično znala da je taj dokument zastario i da je potrebno njegovo inoviranje ili izrada novog. Skupština je krajem 2022. omogućila da se za njegovo inoviranje obezbijedi do milion eura, a Aerodromi Crne Gore su početkom 2024. u Planu javnih nabavki predvidjeli 605.000 eura upravo za inoviranje Master plana iz 2011.

Novi Master plan ipak nije urađen.

Umjesto toga, Vlada Milojka Spajića je u januaru 2024. odlučila da oživi godinama zamrznuti postupak za davanje dva crnogorska aerodroma u 30-godišnju koncesiju. U aprilu ove godine Vlada je formalno predložila da koncesiju dobije južnokorejski Incheon, a Spajić je krajem istog mjeseca poručio da oko 100 miliona eura avansne naknade „nema kompromisa“ i da je ugovor praktično gotov za Skupštinu.

Koncesioni model se raspao u julu kada je prvorangirani Incheon odustao.

Samo 46 dana nakon što je povlačenje Korejaca javno objavljeno, Vlada saopštava da je izrada novog Master plana – hitna.

Premijer sada lično preuzima vođenje koordinacionog tijela za razvoj aerodroma, traži „respektabilnog međunarodnog partnera“, a Vlada kao mogući način ubrzanja posla već navodi korišćenje mehanizama iz postojećih međudržavnih sporazuma.

Master plan iz 2011. godine nije bio neobavezujući promotivni katalog. Izradila ga je međunarodna konsultantska kompanija Halcrow na zahtjev Evropske investicione banke. Vlada ga je usvojila kao osnov dugoročnog i sistemskog razvoja dva crnogorska aerodroma.

Ovim Master planom predviđeno je gotovo identično sve ono što se danas najavljuje kao osnova novog Master plana – novi i prošireni terminali, platforme, parking pozicije, radovi na pistama i ukupne investicije od oko 164 miliona eura.

Još tada su njegovi autori upozorili da dokument, u skladu sa standardnom praksom, treba ponovo pregledati i ažurirati nakon približno pet godina.

Drugim riječima, potreba za novim planom 2026. nije iznenađenje. Bila je ugrađena u sam dokument još 2011.

Ali umjesto revizije oko 2016, Vlada 2017. pokreće postupak davanja aerodroma u koncesiju.

Posebno je teško današnje ignorisanje postojanja Master plana pomiriti sa dokumentacijom samog koncesionog postupka.

Kada je 2019. objavljena dokumentacija za međunarodni tender, Vlada je kao Annex two objavila upravo „Airports of Montenegro Master plan from 2011“.

Dakle, plan je bio dovoljno postojeći da država na njemu i uz njega vodi međunarodni postupak za ustupanje upravljanja aerodromima na 30 godina.

Problem je bio drugi: već je bio zastario.

Prema dokumentaciji Ministarstva saobraćaja i ACG, IFC je Vladu još 2020. upozorio da je Master plan iz 2011. zastario i da mora biti izrađen novi.

IFC je tada ukazao i na druge ozbiljne nedostatke tadašnjeg modela koncesije – od zastarjelih analiza putničkih tokova do elemenata ugovora za koje je ocijenjeno da ne štite interes Vlade.

Tender je u martu 2020. praktično zamrznut.

I tada počinje period koji danas zahtijeva brojne odgovore, a koji se tiču samog tenderskog postupka, što je tema za sebe. Međutim, ako je država već tada znala da nema ažuran Master plan, zašto ga nije napravila?

Krajem 2022, dok je premijer bio Dritan Abazović, Skupština je uz Budžet za 2023. usvojila zaključak kojim je omogućeno da se za inoviranje Master plana razvoja aerodroma obezbijedi do milion eura.

Predlog je inicirao poslanik Branko Radulović, a predstavnik Vlade ga je prihvatio.

Ni tada Master plan nije urađen. Početkom 2024. kada je premijer Milojko Spajić, priča se ponavlja.

ACG u svom Planu javnih nabavki predviđa 605.000 eura sa PDV-om za „inoviranje Master plana razvoja aerodroma koji je napravljen 2011. godine i u međuvremenu ga je pregazilo vrijeme“.

Ni manje ni više – upravo onako kako bi se stručno opisao problem: plan postoji, ali je zastario.

Istovremeno, samo nekoliko dana ranije, Spajićeva Vlada donosi odluku da obnovi drugu fazu višegodišnjeg koncesionog tendera.

Do danas nema javnog odgovora šta se dogodilo sa planiranom nabavkom vrijednom 605.000 eura: da li je postupak raspisan, obustavljen, uklonjen izmjenom plana nabavki ili nikada nije ni pokrenut.

Spajićeva Vlada nije samo naslijedila stari tender.

Dana 24. januara 2024. formalno je dala saglasnost za njegov nastavak.

Krajem te godine raspisan je drugi krug, a Vlada je javno saopštila da time pokazuje opredjeljenje 44. Vlade da konačno završi postupak pokrenut još 2019.

U maju 2025. stigle su ponude Incheona i Corporación América Airports.

U aprilu 2026. Vlada je utvrdila Predlog da 30-godišnju koncesiju dobije Incheon.

Spajić je 30. aprila bio kategoričan: oko traženih 100 miliona eura avansne naknade „nema kompromisa“, a ugovor je, govorio je, gotov za Skupštinu.

Korejci su u julu odustali upravo nakon što Vlada nije pristala da promijeni taj ključni uslov.

Drugorangirana ponuda za izvršnu vlast nije bila prihvatljiva.

Gotovo devet godina nakon prve odluke Vlade da krene u koncesiju i skoro sedam godina nakon javnog poziva – Crna Gora je ostala bez koncesionara i bez novog Master plana.

Najvažnije pitanje tek slijedi.