Fukujama o Trampu i demokratiji

Frensis Fukujama, poznati politički teoretičar, proslavio se tezom o trijumfu liberalne demokratije. U razgovoru sa Džonatanom Fridlendom za „Gardijan“, Fukujama se vraća toj ideji i objašnjava šta je njome zapravo želio da kaže, gdje je pogriješio i u čemu i dalje smatra da je bio u pravu.

Fukujama priznaje da mu je naslov „Kraj istorije?“ donio pažnju koju vjerovatno ne bi dobio da je esej nazvao drugačije. „Pomalo i jedno i drugo“, kaže 73-godišnji Fukujama. Problem je, kako Fukujama vidi stvari, u nesporazumu starom 37 godina, koji je nastao gotovo čim je esej objavljen. Zbog jednostavne fraze „kraj istorije“, mnogi su zaključili da je Fukujama tvrdio kako se približava kraj ljudskih sukoba.

U svojoj novoj knjizi „U carstvu posljednjeg čovjeka“, Fukujama objašnjava da je njegov argument bio znatno nijansiraniji. Polazio je od Hegelove filozofije, a naročito od tumačenja Aleksandra Koževa. Prema Koževu, kraj istorije označava trenutak u kojem se pojavljuju politička načela koja se više ne mogu nadmašiti. Fukujama ističe da nije tvrdio da su svi sukobi završeni, već da su dokazi pokazivali da nema boljeg političkog sistema od liberalne demokratije.

Fukujama se osvrće na izazove liberalne demokratije, posebno u svjetlu uspona Donalda Trampa. „Znate, to je jedno od velikih psiholoških pitanja na koja će budući istoričari morati da odgovore“, kaže on, dodajući da Tramp pokazuje neobičnu privlačnost prema autoritarnim režimima. Fukujama smatra da je Trampova sposobnost da privuče podršku ljudi koji se osjećaju nepoštovanim ključna za njegov uspjeh.

Na kraju, Fukujama naglašava da liberalna demokratija nije univerzalno prihvaćena i da su njeni temelji, posebno uvjerenje da vlast mora biti ograničena, veoma ranjivi. Mlađe generacije, koje su odrasle u miru, možda ne prepoznaju opasnosti koje dolaze sa neliberalnom vlašću. Fukujama se suočava sa pitanjem kako će se liberalne demokratije prilagoditi novim izazovima u budućnosti.